Hvala
Zovem se Renata.Zivim u Sarajevu.
Nisam vicna forumima ni ovom vidu komunikacije (iako puno citam)tako da se unaprijed ispricavam na svojoj smotanosti
.Bebu sam izgubila 31.12.2010, na Staru godinu.Mislila sam da se nikada necu oporaviti-u psihickom smislu,jer trebalo je prezivjeti sve te bolove bez nade.Iz pieteta prema drugim majkama koje su prosle slicno iskustvo necu ulaziti u detalje.Ono sto je (a Boze moj valjda sudbina) to je da sam opet trudna,ne planski-ali ipak sa zeljom.Mislila sam se drzati lijecnickih uputa o tome da je nabolje sacekati 6 mjeseci i opet raditi na trudnoci,ali...durex ipak nije toliko siguran.Osjecam se ok iako sam jucer imala krvarenje zbog kojeg sam se uspanicila ,ali klasicni i ultrazvucni pregled je pokazao da je sve ok-hvala Bogu.Pije dobrostan, apaurin, folnu...cuvam se iako ...podsvjesno mislim i panicim vise no sto bi trebalo.
Ono sto me zabrinjava (jer inace sam vedra,pozitivna i vesela osoba) je depresija koja me muci.Ima li to veze sa strahom, s onim sto je bilo-ne znam,ali ne daj Boze da se to odrazi na ovog bebacha...Nadam se da nece.Zato sam se i pridruzila ovom forumu,kako bi -ako mogu-svojim iskustvom pomogla drugim mamama a time i samoj sebi.
