Roditelji, pripremite se za pubertet!

[MonaLissa]

Emocionalna inteligencija u tinejdžera

(Prema knjizi "Ostanite povezani sa svojim tinejdžerom", Michael Riera, u izdanju Ostvarenja, 2004.)

Emocionalna inteligencija se definira kao sposobnost promatranja vlastitih emocija i emocija drugih, sposobnost da pravimo razliku medju njima i te informacije koristimo kako bismo vodili svoje mišljenje i akcije. Zapravo, to je sposobnost razumijevanja vlastitih emocija i motivacija, jednako kao i emocija i motivacija drugih. Bez sumnje, podizati emocionalno inteligentne tinejdžere predstavlja cilj mnogim roditeljima; a sve to, kao i u mnogim drugim podrucjima, pocinje od vaše medjusobne povezanosti. To znaci, od rodjenja naovamo, dijete uspostavlja emocionalnu vezu s vama koja postaje osnovom emocionalne inteligencije. To je radjanje empatije u vašeg djeteta. Kako ulaze i nastavljaju kroz adolescenciju, njihova emocionalna inteligencija mora sukladno tome rasti. Da, tinejdžeri su poznati po svojim emocionalnim usponima i padovima, ali to nije isto što i emocionalna inteligencija.

Jasan znak emocionalne inteligencije tinejdžera jest da mogu identificirati mnoštvo kompleksnih i suptilnih osjecaja unutar sebe i drugih. Nadalje, oni mogu razumjeti te emocije dovoljno dobro da bi razlikovali motivacije, što im zauzvrat daje mnogo veci utjecaj nad vlastitim emocionalnim životom. Djeca s takvim stavom imaju sposobnost praviti razliku izmedju ljutnje, tuge, frustracije, bijesa, krivnje, srama i gomile drugih osjecaja. Oni iz tih osjecaja skupljaju informacije o onome što stoji iza njih i, što je još važnije, razabiru kako se bez zapinjanja probijati kroz njih. Djeca emocionalnu inteligenciju uce od svojih roditelja i to kada se oni angažiraju u dvije razlicite aktivnosti. Prva je onda kada reflektiraju ono što vide kod svog tinejdžera. To jednostavno znaci, kada verbaliziraju ono što vide na njegovu licu. Danas mi izgledaš tužno, dušo. Je li sve u redu? Ili: Gledaš kao da se zbog necega osjecaš krivim – želiš li mi nešto reci? Rijetko kada taj tip ispitivanja vodi do dubinske konverzacije s vašim djetetom. Ta ce pitanja ipak pomoci tinejdžeru da prepozna odredjeno emocionalno stanje unutar sebe – to znaci, pomocu vaše identifikacije. To je i na?in na koji su ucili pricati dok su još bili mališani. Oni su pokazali na psa, a vi ste rekli pas. Oni su dotakli kocku leda, a vi ste rekli hladno. Isto se dogadja s vašim tinejdžerom, samo što se sada radi o unutrašnjem jeziku, jeziku emocija. Nekada to podrazumijeva iznalaženje razigranih nacina da se djeci pomogne nauciti citati vlastite emocije.

[MonaLissa]

 (Prema knjizi "Ostanite povezani sa svojim tinejdžerom", Michael Riera, u izdanju Ostvarenja, 2004.)

Važna znacajka tinejdžera je potreba za uspostavljanjem vlastite neovisnosti dok si izgradjuju stabilan identitet. Teška zadaca za svaki uzrast – koju vecina odraslih osoba tek treba ispuniti – pa ipak tinejdžeri misle da mogu i moraju okoncati ovu potragu i to obicno u vremenu ne dužem od polugodišta. Rijetki se u ovu potragu upuštaju disciplinirano. Kao i u mnogim drugim životnim podrucjima, tinejdžeri su skloni preuvelicavanju i pretjerivanju u traženju neovisnosti, pogotovo kod svojih roditelja. Ovo razdoblje nikada nije ni dostojanstveno ni elegantno i cesto je obilježeno višesmislenim porukama – poput dvostruke komunikacije tipa odlazi - doci po kojoj su tinejdžeri poznati i koja izludjuje njihove roditelje.

On je poput dvoglavog cudovišta i svaki put kada komuniciramo moram odgonetnuti s kojom glavom razgovara i to brzo! Jedan dio njega zahtijeva da se prema njemu u svakoj prilici odnosi kao prema neovisnoj odrasloj osobi. Kupovanje odjece za njega prerasta u svadju u kojoj me on optužuje da ga pokušavam kontrolirati. Što se mene tice, samo sam pokušala biti dobra prema njemu kupujuci mu nove traperice; a iz njegove perspektive, rekli biste da sam pokušavala detaljno upravljati svakim njegovim pokretom. Nakon toga, sat vremena kasnije, pita me hocu li mu oprati dres za današnju utakmicu. I naravno, ako pokušam u jedinstvenu sliku spojiti njegove dvosmislene poruke – želju za gotovo potpunom neovisnošcu i potrebu da mu se ja pobrinem za rublje – gleda me kao da sam pala s Marsa i jednostavno kaže: Mama, ne želim još jednu prodiku. Samo me zanima hoceš li mi oprati dres ili ne.

Kada održavate odnos s vašim tinejdžerom, trebate shvatiti kako se ta potreba za neovisnošcu iskazuje u koje vrijeme i kako je prepoznati kao ono što uistinu jest – normalan, zdrav adolescentski razvoj. Takodjer trebate znati kako ona trajno mijenja neke od nacina na koje ste komunicirali s vašim tinejdžerom, s prodikama i savjetima na vrhu popisa. No ne gubite nadu. Kada se neki komunikacijski kanali previše zapetljaju zbog pitanja neovisnosti, drugi se kanali, u stvari, otvaraju.

[MonaLissa]

Tinejdžeri i spavanje

(Prema knjizi "Ostanite povezani sa svojim tinejdžerom", Michael Riera, u izdanju Ostvarenja, 2004.)

Odrasli i tinejdžeri imaju razlicite cikluse budjenja i spavanja, i kada ih jednom upoznate, možete ih koristiti za unaprjedjenje odnosa s Vašim tinejdžerom. Uzeti ovaj pristup k srcu znaci ostaviti vlastiti svijet (i san) iza sebe i privremeno prihvatiti poimanje vremena i biološki ritam tinejdžerskog svijeta. Adolescentima je pravo vrijeme za duboke razgovore ponoc ili kasnije, iako je vecini roditelja to prilika za zasluženi REM san. Prosjecan tinejdžer treba nešto više od devet sati sna dnevno, iako takav tinejdžer u praksi odspava tek nešto više od šest sati. Istraživanja pokazuju da adolescenti imaju drukciji ritam budjenja i spavanja od odraslih. Zbog ove se biološke razlike osjecaju budnima kasno navecer, pa ne mogu zaspati rano kao u djetinjstvu. Vecini se tinejdžera ne spava do 23:00, što naravno znaci da ce jedva stajati na nogama kada sljedece jutro sat zazvoni u 6:30. (Kada bi i zaspali u minutu tocno u 23:00 i probudili se  jednakom preciznošcu u 6:30 ujutro, odspavali bi samo 7,5 sati, odnosno 90 minuta manje nego je tinejdžerima potrebno). Istraživanje provedeno na Sveucilištu u Minnesoti pokazalo je da se preko polovice ispitanih tinejdžera osjeca najbudnijima poslije 3:00 ujutro, kao i da je 20% izjavilo da su zaspali u školi; ovo i nije nikakvo iznenadjenje, uzmemo li u obzir doba noci kada idu na spavanje i vrijeme kada se ujutro bude. S druge strane, mozak odrasle osobe luci uspavljujuci spoj melatonin oko 7:00 navecer, što nas i cini pospanima nakon vecere (pa poneki i odrijemaju na kaucu, praveci se da citaju novine). Ovo nas stanje šalje u krevet u razumno vrijeme - slušamo li vlastito tijelo - kako bismo bili odmorni (ili barem odmorniji) kada nam ujutro zazvoni budilica. Nažalost, ove razlicite stvarnosti odraslog i tinejdžerskog rasporeda sna samo provociraju tipicnu tinejdžersku mantru: Ti jednostavno ne razumiješ!

[MonaLissa]

Adolescencija

...je vrijeme odrastanja, prijelaza iz nezrelosti djetinjstva u zrelost odrasle dobi. Taj prijelaz obuhvaca biološke, psihološke i socijalne promjene. Adolescenti postaju zainteresirani za seks i biološki su sposobni imati djecu. Postaju mudriji, sofisticiraniji i sposobniji donositi odluke. Takodjer, povecava se nezavisnost i emocionalna razdaljina prema roditeljima, a raste važnost pripadanju grupi vršnjaka i prvih ljubavnih odnosa.

Odredjivanje tocnog pocetka i završetka adolescencije više je stvar mišljenja nego apsolutna cinjenica. Uobicajeno se razlikuju rana, srednja i kasna adolescencija. Rana adolescencija obuhvaca razdoblje od 11. do 14. godine, srednja od 15. do 18., a kasna od 19. do 21. godine života. Ta podjela odgovara nacinu na koji naše društvo grupira mlade ljude u obrazovne institucije: prva skupina obuhvaca ucenike starijih razreda osnovne škole, druga srednjoškolce, a treca studente.

Adolescencija je i razdoblje "bura i oluja", brzih izmjena raspoloženja, unutarnjih konflikata i svadja s okolinom, buntovništva, ispitivanja granica, besmrtnosti, znatiželje i istraživanja svijeta. Mnogi odrasli zaborave na vrijeme kada su i sami bili adolescenti, vrijeme kada su i oni testirali strpljenje svojih roditelja. Mladi su se ljudi svih generacija, zbog njihovog drugacijeg nacina odijevanja, ponašanja ili odabira glazbe, odraslima cinili ekstremni, drugadjiji i teško razumljivi. Medjutim, suprotno uvriježenom mišljenju, entuzijazam u isprobavanju razlicitih identiteta i uloga, uživanje u umjerenoj kolicini zapanjujuceg ponašanja i testiranje granica najcešce vode adolescenta ka prihvacanju roditeljskih i društvenih vrijednosti, prije nego li njihovom odbacivanju. Prema tome, umjesto da adolescenciju smatramo razdobljem buntovništva, krize i zastranjenja, puno tocnije bi je bilo smatrati razdobljem procjene, donošenja odluka i preuzimanja odgovornosti u procesu sazrijevanja.




ss-ri.hr

[dadls]

Nisu samo odrasle osobe depresivne. Depresija se javlja i kod djece i adolescenata. Definira se kao bolest kada osjećaji depresije traju i ometaju funkcioniranje djeteta ili adolescenta.

Oko 5% djece i adolescenata iz opće populacije boluje od depresije. Djeca pod stresom, ona koja su iskusila gubitak, koja imaju poremećaj učenja, ponašanja, ADHD ili su anksiozni pripadaju u rizičnu skupinu za razvoj depresije. Isto je i s djecom koja imaju roditelja koji boluje od depresije.

Ponašanje depresivnog djeteta ili adolescenta može se razlikovati od ponašanje odrasle depresivne osobe. Roditelji bi morali potražiti pomoć stručnjaka ukoliko slijedeći simptomi potraju:
   - Učestali osjećaji tuge, plačljivost
   - Osjećaj beznađa
   - Smanjen interes za aktivnosti, naročito za aktivnosti u      kojima je dijete prije uživalo
   - Učestali osjećaji dosade, smanjen nivo energije
   - Socijalna izolacija, loša komunikacija s okolinom
   - Izražena preosjetljivost na odbacivanje ili neuspjeh
   - Smanjeno samopouzdanje
   - Osjećaj krivnje
   - Pojačana iritiranost, ljutnja, neprijateljstvo
   - Teškoće u uspostavljanju odnosa
   - Učestale fizičke tegobe poput glavobolja ili trbobolja
   - Učestali izostanci iz škole
   - Smanjen akademski uspjeh
   - Slaba i kratkotrajna koncentracija
   - Promjene u rutini spavanja i hranjenja
   - Pričanje o bijegu od kuće ili pokušaji bijega
   - Pričanje u suicidu ili pokušaji suicida ili drugog      autodestruktivnog ponašanja

Važno je znati što je za to dijete ili adolescenta bilo normalno ponašanje prije. Na taj način ćete znati kada je trenutno ponašanje odstupanje od te normale. Neka djeca su oduvijek povučena, no kad se vaše, do sada otvoreno, komunikativno dijete počne povlačiti u sebe, možda je to znak za uzbunu. Depresija kod djece i adolescenata stavlja ih u rizičnu skupinu za pokušaj suicida, zlouporebu alkohola i droga.

Pogrešno je vjerovati da djeca koja boluju od depresije uvijek izgledaju tužno. Ponekad su to djeca koja rade najviše negativnih ispada u školi, koji često upadaju u svađe ili tučnjave, te na taj način iskazuju depresiju.

Za ovu bolest od izuzetne je važnosti pravodobna i pravilna dijagnoza, te rano uključivanje u tretman. Tretman često uključuje individualnu i obiteljsku psihoterapiju, te vrlo često i medikamente.
RODITELJI PRIPREMITE SE ZA TINEJĐERE!

Čuli smo 100 puta da je roditeljstvo najljepši posao na svijetu. I najteži također! Ništa nam ne donosi toliko veselja kao odgajati prekrasno, dobro, veselo slatko djetešce. Još ljepše je to što ste vi tom djetešcu centar njegovog svijeta koliko i ono vašeg. No, jednog dana, i prebrzo, vaše dijete više nije djetešce, nije više baš ni pretjerano slatko, dobro, ne pretjerano veselo, a najmanje od svega ste mu vi centar svijeta. Dobro došli u PUBERTET!

Nekolicina sretnika može se pohvaliti da pubertet svog djeteta nisu ni osjetili. Možda ni nisu toliko sretnici koliko su u negaciji, ali dobro.

Za sve ostale roditelje na svijetu jasno je da prelaz vašeg djetešca u pubertet postaje period koji bismo najradije prespavali ili prepustili nekom drugom.

Kako bilo, tu ste gdje ste, iz svoje kože ne možete, pa bi se i mogli pripremiti.
www.poliklinika-potpora.hr

[dadls]

Čuli smo 100 puta da je roditeljstvo najljepši posao na svijetu. I najteži također! Ništa nam ne donosi toliko veselja kao odgajati prekrasno, dobro, veselo slatko djetešce. Još ljepše je to što ste vi tom djetešcu centar njegovog svijeta koliko i ono vašeg. No, jednog dana, i prebrzo, vaše dijete više nije djetešce, nije više baš ni pretjerano slatko, dobro, ne pretjerano veselo, a najmanje od svega ste mu vi centar svijeta. Dobro došli u PUBERTET!

Nekolicina sretnika može se pohvaliti da pubertet svog djeteta nisu ni osjetili. Možda ni nisu toliko sretnici koliko su u negaciji, ali dobro.

Za sve ostale roditelje na svijetu jasno je da prelaz vašeg djetešca u pubertet postaje period koji bismo najradije prespavali ili prepustili nekom drugom.

Kako bilo, tu ste gdje ste, iz svoje kože ne možete, pa bi se i mogli pripremiti.

Najvažnije je početi se pripremati što ranije. Navedeni su neki od načina na koje roditelji mogu pripremiti sebe i svoje dijete za lakši prelazak i veći uspjeh u postizanju zahtjeva adolescencije:

    *
      Osigurajte svom djetetu sigurnu kućnu atmosferu punu ljubavi
    *
      Stvorite okruženje poštenja, povjerenja, iskrenosti i međusobnog poštivanja
    *
      Dozvolite svom djetetu slobodu i samostalnost u skladu s njegovim godinama
    *
      Neka vaš odnos od ranih dana bude takav da dijete može s vama razgovarati kad ga nešto muči
    *
      Naučite svoje dijete odgovornosti za svoje i njegove stvari
    *
      Naučite ga osnovnim odgovornostima za kućanske poslove
    *
      Naučite ga važnosti prihvaćanja ograničenja
    *
      Volite ga, ali postavite mu čvrte granice

Možda zvuči komlicirano, no to je samo sve ono što zapravo počinjemo raditi još kad je dijete malo. Godine prelaska u pubertet za vaše će dijete biti manje stresne ako pravila već postoje i dobro su mu poznata.

Jedna od najvažnijih stvari je biti u mogućnosti otvoreno razgovarati o problemima. Razvoj takvog odnosa zahtijeva puno truda, upornosti i strpljenja, te se razvija s vremenom koje provodite sa svojim djetetom. Od malena, to je vrijeme koje je rezervirano za vas dvoje, za pričanje priča, čitanje slikovnica, zajedničke igre, izlete, proslave. Ako imate više djece, svakome od njih osigurajte individualno vrijeme s vama, naročito ako dijete ima problem koji vam želi povjeriti. Kakav god da je taj problem, te koliko god vam se činio nebitan ili sitan, ukažite svom djetetu dužno poštovanje, saslušajte ga, savjetujte ga, nikada ga nemojte ismijati ili odgovoriti "Nije to ništa, proći će".

Ipak, bez obzira na sve navedeno, ako i učinite sve što ste mogli, postoji velika vjerojatnost da će vam ovaj period ipak zadavati glavobolju. Sjetite se samo sebe u tim godinama! I na koncu, to će proći, vaše dijete će se ipak jednom smiriti. U međuvremenu zadržite živce, ostanite mu roditeljem, nemojte mu biti prijatelj. U periodu puberteta dijete ima puno prijatelja i svi su mu vrlo bitni, ali jedna je mama!
www.poliklinika-potpora.hr

[Bubamara]

Objavljeno: 25.08.2008.
 Rani pubertet i agresija cura

Rani pubertet povezan je s agresijom kod nekih djevojaka, objavljeno je na stranicama Moj Doktor. 

Djevojke koje rano prolaze kroz razdoblje puberteta mogle bi imati povećani rizik od pojave agresivnog ponašanja, ali samo ako im nedostaje jaka povezanost s roditeljima, ističe se u novoj studiji.

Istraživači su pronašli da kod 330 djevojčica koje pohađaju 5. razred, one koje su počele ranije s pubertetom u prosjeku imaju veće izglede da se okrenu agresivnom ponašanju kao što su tuče, izazivanje drugih i širenje glasina.

No ipak, to je bilo prisutno samo kod djevojčica koje su imale manjak pozitivne povezanosti s roditeljima, što znači da se roditelji nisu dovoljno brinuli za njih, malo razgovarali o problemima i slabo nadgledali dolaske i izlaske.

"Naša studija upućuje na to da rani pubertet ne utječe jednako na sve djevojke.", rekao je vodeći autor, dr. Sylvie Mrug, s University of Alabama u Birminghamu za Reuters Health. Roditelji koji su bili brižni i uključeni, rekla je, mogu pomoći u zaštiti kćeri od problema u ponašanju koji mogu pratiti rano sazrijevanje.

I tako, dok dobre roditeljske vještine utječu pozitivno na djecu, to može biti ključno za djevojke koje rano sazrijevaju, prema Mrug. Ona i njezini kolege izvijestili su o svojim rezultatima u časopisu "Archives of Pediatrics".

Za istraživanje, ispitali su više od 330 djevojaka iz triju američkih gradova. Jedna četvrtina djevojaka smatrala se "rano sazrelim" zato što su imale prvu menstruaciju barem godinu dana ranije od prosjeka njihove rase i etničke pripadnosti.

Nije još jasno iz te studije zašto je rani pubertet povezan s problemima u ponašanju. Jedna je mogućnost koju su pretpostavili Mrug i njezini kolege da djevojke koje sazriju raniju imaju veće izglede da provedu više vremena sa starijim dečkima, koji bi mogli loše utjecati na njih.

Te bi djevojke mogle djelomično biti i osjetljivije na socijalne pritiske, istaknuli su istraživači, zato što njihova emocionalna i socijalna zrelost nije u skladu s njihovim fizičkim razvojem.

Roditelji bi, podsjeća studija, mogli utjecati na prevenciju da njihove kćeri budu pod tim utjecajem.

Dr. Mrug i njezin tim ispitali su djevojke o tome koliko su njihove majke bile "brižne", jesu li bile nježne i jesu li često radili neke stvari zajedno. Istraživači su pronašli da je rani pubertet povezan s fizičkom agresijom, ali samo kod djevojaka koje su imale manjak brižnog odnosa.

Slično tome, rani pubertet bio je povezan s nefizičkim oblicima agresije, ali samo među djevojkama koje su imale manjak brižnosti, manjak komunikacije s roditeljima i s malo roditeljskog nadzora.

Prema mišljenju dr. Mrug, roditelji bi trebali biti svjesni da prolazak kroz pubertet može biti stresan, osobito za djevojčice koje sazriju ranije od svojih vršnjaka i rekla je da je općeniti savjet roditeljima da "budu topli i puni potpore" ali spremni postaviti pravila prema tome kako očekuju da se ponašaju njihova djeca.

Također je predložila roditeljima da razgovaraju s djecom o tome kako se nositi s različitim situacijama s kojima se mogu susresti, primjerice zadirkivanjem, te s pritiskom da piju alkohol, puše ili imaju seksualne odnose.

Roditelji bi trebali uzimati u obzir njihovo mišljenje i vrijednosti, ali izbjegavati držanje lekcija. Umjesto toga, dr. Murg predlaže da bi trebali postavljati pitanja i pomoći svojoj djeci da "istraže različite putove suočavanja s problemima situacija vršnjaka."

Za MojDoktor:
Maja Vajagić, dr.med.
 


www.mojdoktor.hr

[boa]

Morate shvatiti šta je upotreba droga, da biste mogli sprijeciti vaše djete da krene tim putem. Svaka mlada osoba je imala priliku da prisustvuje brojnim predavanjima o opasnostima do kojih dovodi upotreba droga koja ste im držali vi, nastavnici u školi, mediji ili predstavnici neke nevladine organizacije. Zašto su mladima privlacne te opasne supstance i pored sve edukacije i svih upozorenja?

Postoji nekoliko razloga zbog kojih mladi pocinju koristiti psihoaktivne supstance, pri cemu obicno pocinju od alkohola, cigareta i marihuane, a neki od njih prelaze na opasnije supstance kao što su LSD, ecstasy, kokain, heroin i druge potencijalno smrtonosne mješavine.



Svi to rade


Tinejdžeri su pronicljivi promatrači i oni vide da mnogi koriste različite psihoaktivne supstance. Oni vide da njihovi roditelji i drugi odrasli piju alkohol, puše cigarete i, nažalost, zloupotrebljavaju druge psihoaktivne supstance. Gledaju televiziju i čitaju časopise u kojima vide privlačne reklame za alkohol i cigarete. Filmovi, muzika, internet i televizija često preterano ističu konzumiranje alkohola i drugih droga u noćnim barovima i klubovima što prikazuje njihovu prisutnost većom nego što to ona zapravo jeste. Istraživanje sprovedeno 1999. godine pod nazivom "Upotreba psihoaktivnih supstanci u popularnim filmovima i muzici" pokazuje da je 98% filmova koji su sudjelovali u istraživanju opisivalo upotrebu psihoaktivnih supstanci, dok je 75% rap pjesama spominjalo upotrebu psihoaktivnih supstanci. Tokom 2003. godine 42% tinejdžera je izjavilo da filmovi i televizijske emisije ostavljaju utisak da nema ničeg lošeg u uzimanju droga. I što je još značajnije, oni obično vide nekog svog vršnjaka da pije alkohol, puši cigarete ili upotrebljava neke druge supstance. Pa kako to može biti loše?

Tinejdžerska društvena scena se često okreće oko pijenja alkohola i pušenja trave. Većini tinejdžera "zabava" predstavlja upravo to. Ponekad prijatelji nagovaraju jedan drugog da piju ili puše, ali zbog velike dostupnosti tinejdžerima je lako doći do psihoaktivnih supstanci, a i njihovi prijatelji ih već koriste i čini se da uživaju u tome. Ne samo to, nego takvo ponašanje predstavlja način druženja. Tinejdžeri uveliko pretjeruju kada je u pitanju broj njihovih vršnjaka koji koriste drogu. Pritisak vršnjaka je više stvar psihe kada tinejdžeri misle "moji prijatelji to rade i ja ne želim biti jedini/a koji/a to neće raditi." Jedan dečko mi je rekao: "Ako ne pijem, neću se imati s kim družiti." Tinejdžeri vide svoje prijatelje kako koriste različite supstance i uživaju u tome, pa to smatraju prihvatljivim. S druge strane, ukoliko njihovi prijatelji misle da je pijenje alkohola glupo ili pušenje trave bezveze, mnogo su manje šanse da će i oni to raditi.



Bježanje i samo-lječenje


Život je često težak za tinejdžere. Kada su nesretni i nezadovoljni sobom, nemaju zdrav način nošenja sa frustracijama niti osobu kojoj bi vjerovali, vrlo je vjerovatno da ce utjehu potražiti u upotrebi kemijskih supstanci. Zavisno od toga koje supstance koriste, mogu doživjeti blaženstvo zaborava, nevjerovatnu sreću ili se osjećati moćno i samouvjereno. Kada im se pruži šansa da nešto poduzmu kako bi se bolje osjećali, mnogi ne mogu odoljeti. "Kada se napušim", rekao mi je jedan dečko "mogu zaboraviti na sve što me tišti".

Nakon početnog uzimanja supstance, tinejdžeri počinju vjerovati da im ona može odagnati bolne osjećaje. To je opasna prečica za rješavanje problema, ali šta ih briga. Ako nisu zadovoljni svojim životima, oni misle da nemaju šta izgubiti. Naravno, njihovi problemi neće iščeznuti, i kada efekti supstanci prestanu, oni ostaju sa svim problemima koje su već imali, uz dodatno osjećanje depresije koje nastaje zbog upotrebe psihoaktivnih supstanci. Zato ovi tinejdžeri ponovo uzimaju psihoaktivne supstance. Uskoro, supstanca postaje sredstvo za poboljšanje raspoloženja, olakšanje za svaku neprijatnu situaciju, i u mnogim slučajevima, štaka koja im pomaže da se nose sa svakodnevnim životnim situacijama. Kao što ćete imati priliku da vidite, svaki brzi uspjeh je kratkog vjeka.



Dosada i sticanje prijatelja


Tinejdžeri koji ne mogu podnjeti samoću, teško nalaze zanimaciju i žude za uzbuđenjima su glavni kandidati za zloupotrebu psihoaktivnih supstanci. Ne samo da im alkohol i marihuana predstavljaju zanimaciju, nego im ove supstance omogućavaju da ispune unutrašnju prazninu koju osjećaju. Izjava jednog dečka ovo najbolje pokazuje. "Kada zaglavim u kući i nemam šta raditi, jedino o čemu razmišljam je da odem na party". Alkohol i droge postanu lažni prijatelji čija blistava obećanja da će se dobro zabaviti mame adolescenta kojem je beskrajno dosadno. Ovi lažni prijatelji takođe pomažu nemirnim tinejdžerima željnim rizika da zaborave probleme sa kojima se suočavaju, poput obiteljskih nesuglasica, školskog neuspjeha i odbijanja vršnjaka. Pored toga, oni pružaju zajedničku temu za razgovor sa tinejdžerima koji su istomišljenici, što im omogućava da se trenutno povežu. Ubrzo, ilegalne supstance definiraju njihovo postojanje i oni provode sve više vremena tražeci načine da se nadrogiraju.



Buntovnišvo


Koji je bolji način da iskažeš svoju ljutnju prema roditeljima od toga da radiš stvari koje su ti oni zabranili? Buntovni tinejdžeri biraju različite supstance koje će upotrebljavati, zavisno od njihove osobnosti. Često ostanemo zapanjeni količinom očaja i ljutnje koju tinejdžeri imaju. Alkohol je droga izbora ljutitih tinejdžera, jer im omogućava da se ponašaju agresivno. Jedan dečko je rekao "Kada pijemo, ostatak svjeta može otići dovraga". Metamfetamin takode potiče agresivno, nasilno ponašanje, te može biti daleko opasniji i jači od alkohola. S druge strane, marihuana, smanjuje agresivnost i predstavlja drogu bežanja. LSD i halucinogeni su, takođe, droge bježanja od stvarnosti koje uglavnom koriste mladi ljudi koji su neshvaćeni i teže da pobegnu u idealističan i bolji svjet. Pušenje cigareta može predstavljati način pokazivanja nezavisnosti i izazov da bi se roditelji naljutili.



Trenutno zadovoljstvo


Droge i alkohol djeluju brzo. Početni efekti su veoma ugodni (naravno – zašto bi ljudi inače koristili droge?). Lako je doživjeti nikotinsko uzbuđenje od cigarete, ili ugodan osjećaj opijenosti i sreće nakon nekoliko pića. Ko ne želi jedostavan naćin postizanja sreće? Mladi ljudi žele – posebno nesretni mladi ljudi koji se žele brzo rješiti svojih neugodnih osjećanja. Tako jedan tinejdžer kaže: "Kada se posvađam sa svojim roditeljima, odmah izlazim iz kuće. Ne mogu se nadrogirati dovoljno brzo". To je kratkoročna prečica ka sreći. Problem je u tome da ne samo da problemi koje je osoba nastojala izbjeći ostaju nakon što osećaj sreće nestane, nego droge koje te podižu, na kraju, po prestanku delovanja, te spuste jako nisko, tako da si tužniji nego što si bio prije uzimanja. Na kraju, emocionalno si ponovo tamo odakle si i krenuo, i za neke tinejdžere to nije dovoljno prihvatljivo.



Manjak samopouzdanja


Mnogi stidljivi tinejdžeri kojima nedostaje samopouzdanja govore da će pod uticajem alkohola i droga uraditi stvari koje inače nikad ne bi. Jedna devojka potvrđuje ovo na sljedeći način: "Moram se napiti prije nego što odem na party. Inače, ne bih mogla ni s kim razgovarati". Naravno, zbog toga su droge i alkohol privlačni i za tinejdžere koji su relativno samopouzdani; ako je neko loš plesač imaće hrabrosti da pleše ili da glasno pjeva i pored toga što ima grozan glas ili da poljubi djevojku koja ga privlači. Alkohol i druge droge ne samo da otpuštaju kočnice, nego smanjuju osjećaj nelagode u društvu. Ne samo da imate nešto zajedničko sa ljudima koji vas okružuju, nego postoji shvaćanje "ako uradim ili kažem nešto glupo, svi ce misliti da sam previše popila ili se napušila trave". Za veliki broj tinejdžera supstanca postane štaka na koju se oslanjaju, i ne osjećaju se dobro u društvu bez nje. To postaje sredstvo za povećanje samopouzdanja bez kojeg ne mogu funkcioniratu. Mladi ljudi koji imaju loše mišljenje o sebi su podložniji zloupotrebi psihoaktivnih supstanci, ali lažni osjećaj sigurnosti koji im pružaju alkohol i droge je kratkog vijeka. I da bi stvari bile još gore, zloupotreba psihoaktivnih supstanci dovodi osobe koje ih koriste u situaciju da donose loše odluke koje dalje dugoročno uništavaju njihovo samopouzdanje.



Dezinformacije


Možda je uzrok zloupotrebe psihoaktivnih supstanci koji je najlakše izbjeći prezentiranje pogrešnih informacija o alkoholu i drogama. Napokon, postoji ogroman broj činjenica i statističkih pokazatelja koji su veoma dostupni tinejdžerima! Ali, gotovo svaki tinejdžer ima prijatelja koji tvrdi da je stručnjak za različite droge i koji je sretan što može uvjeriti svog prijatelja o vrlo malim rizicima kad je upotreba psihoaktivnih supstanci u pitanju. Tako se za marihuanu kaže da je "potpuno bezazlena droga" - "ne stvara ovisnost i nema nikakvih negativnih posljedica". Veoma je važno prezentirati točne informacije i ispraviti zablude, ne samo o drogama kao što su metamfetamin i heroin, nego i o drogama kao što su alkohol, duhan i marihuana, koje mnogi tinejdžeri ne shvaćaju ozbiljno.



Savjet za roditelje


Ponekad roditelji nenamjerno potiču svoju djecu da koriste alkohol ili druge droge, jer ne znaju koliko su roditelji snažni uzori svojoj djeci. Vi osuđujete povremeno pijenje alkohola, a sami se opijate, koristite ilegalne droge, pričate zabavne ili smješne osobne priče koje uključuju opijanje ili upotrebu droga. To se naziva omogućavanje. Ovaj se izraz odnosi na ponašanje koje ignorira ili promovira postojeći problem u vezi sa ilegalnim supstancama. Kada poričete ili umanjujete ozbiljnost ponašanja vašeg tinejdžera, vi mu dajete prikrivenu dozvolu da se nastavi tako ponašati.Emocionalna atmosfera u vašem domu može doprinjeti zloupotrebi psihoaktivnih supstanci. Tinejdžeri su izloženi riziku ako roditelji nisu ukljuceni u njihov život i ako ih ne nadgledaju. Slaba komunikacija u obitelji samo pogoršava problem. Tinejdžeri koji ne razgovaraju s roditeljima češce će se osjećati izolirano i nesretno, što ih može dovesti u situaciju da traže kemijska rješenja svojih problema. I na kraju, odnos i ponašanje roditelja šalju snažnu poruku djeci o tome kako se nose sa problemima. Ako vide da vi uvjek izbjegavate rješavanje problema, oni ce vjerovatno uraditi isto.


........... preuzeto :http://micikele.bloger.hr/post/tinejdzerski-problemi/1303913.aspx

[boa]

Momci u pubertetu

BUBULJICE
U toku puberteta dolazi do znacajne promjene hormona zbog čega reaguje koža. Posljedica te reakcije su bubuljice i akne. Ovo su veoma osjetljiva mjesta te ne predstavljaju samo estetski problem. Najbolje je potražiti stručni savjet kožnog ljekara koji če vam uz odgovarajuču terapiju te uz kombinaciju sa nekom od dijeta pružiti najbolju pomoć. br /> RAST Tjelo se počinje mjenjat oko devete godine. Ruke i noge se izdužuju a penis i testisi se povečavaju. Ramena se proširuju a mišići razvijaju. Kod nekih mladića ove pojave su očigledne a kod nekih se ovaj proces odvija sporije. Međutim nema razloga za brigu, mladići koji se brinu oko kasnog sazrijevanja doživjet če ga «preko» noći.

RAZVOJ
Tokom ulaska u pubertet u mozgu se formiraju važni hormoni koji utječu na rast kostiju i promjene u seksulanom životu. Određeni hormoni preko krvotoka počinju da regulišu aktivnost testisa u kojem se proizvodi testosteron, hotmon koji svakog momka čini muškarcem. Spermatozoidi sazrevaju i dolazi do prvog izbacivanja sjemene tečnosti. Pri karju puberteta dolazi do promjene glasa koji postaje dublji. U ovom periodu dolazi i do prvog rasta brade.

SEKSUALNO UZBUĐENJE
Pojedini mladićima se čini da se njihov spolni organ ponaša upravo onako kako on hoče. Dovoljna je i sama pomisao na neku zgodnu djevojku, pogled u casopis sa erotskim slikama ili da neko spomene sex da njhov spolni organ poprimi erakciju. Ovakva situacija je nekada vrlo neprijatna ukoliko se nalazite u grpui jarana, u skoli ili ispred table kad ste te ako imate donji ves malo siri pa je svaka promjena vaseg spolnog organa vidljiva svima. No ova pojava je sasvim normalna u ovom periodu. To je manje vise sve nas zadesilo. Ukoliko vec i dođete u takvu situaciju savjet je da ne pravite paniku jer cjerovatno niko i nije vidio ili pak se uputite prema toaletu i pricekate neko vrijeme dok sve to prođe.

POLUCIJA
Probudili ste se i vidjeli da vam je donji veš vlažan? Nemorate praviti paniku! Lepljiva tečnost nije posljedica slabe bešike, već pojave nazvane POLUCIJA (nenamjerno noćno prosipanje sjemena usljed polne nadraženosti u snu). Ova pojava nemora biti zbog sanjanja nekih seksi snova ili prisječanja na neki erotski film. Ovakve pojave se dešavaju i to je normalno, takođe to je dokaz da se vaš organizam pravilno razvija.

OSJEČANJA
Samouvjerenost,ovo je meni ipak najsmješnija tačka u periodu puberteta. Tu dolazimo do faze kada počinjemo da sumnjamo u sebe. Kada se zapitamo da li smo lijepi. U ovom periodu dolazi i do takozvanog samohvaljenja. Neki mladići se počinju hvaliti veličinom svg polnog organa te njihovim seksualnim aktivnostima. Ali na kraju se uvijek ispostavi da su citavo vrijeme dok su to pričali bili nevini, dok na drugoj strani imamo one koji misle suprotno od ovih. Kad sve to lijepo spakujemo dobičemo rezultat da je ovo period burnih osječanja.

POLNO SAZRIJEVANJE
Svaki mladić je polno sazreo ako je u mogučnosti da napravi dijete. Kada prvi put izbaci sjeme to je dokaz da je pubertet pri samom kraju. U toku seksualnih odnosa obavezno trebate koristiti prezerativ. Samo jedna, jedina kap prilikom ejakulacije na ili u vagini djevojke pod uslovom da je jajna čelija zrela za oplodnju može dovest do neželjene trudnoće.

Vođenje ljubavi znači mnogo više od "odraslog" tjela. Šta je sa osećanjima, željom, povjerenjem i oprezom? Mnogi mladi parovi još uvek nisu doživjeli iskrenu i duboku ljubav i često nisu svjesni sopstvene odgovornosti.

JUTARNJA ERAKCIJA
Ovo je pojava koja mnoge mladiće zbunjuje i izaziva stid. Međutim, čvrst i ukrućen penis nakon jutarnjeg buđenja ima malo zajedničkog sa seksualnim uzbuđenjem. U toku sna, urin se skuplja u bešici i njen sadržaj pritiska određene nerve penisa, zbog čega u njemu dolazi do pojačanog protoka krvi. Normalno je da se u toku seksualnog uzbuđenja zatvaraju mokraćni kanali, kako bi sperma prilikom ejakulacije ostala čista. Za vreme jutarnje erekcije, ne javlja se problem mokrenja!

BRIJANJE
Pojedini mladići pojavu prve brade nestrpljivo očekuju, dok su drugi srećni što još uvek ne moraju svakoga dana da stoje ispred ogledala… Jačina i gustina brade zavise od nasljednih faktora i velika je zabluda da je pojačana maljavost znak pojačane potencije!

Tri važne informacije:

1. Kod nečiste i problematične kože brijanje na suho je preporučljivije od brijanja sa četkicom, pjenom i brijačem, koji nepotrebno draže kožu i inficiraju već postojeće bubuljice. 2. Losioni i kreme koji se koriste poslije brijanja nisu luksuz, već umirujuće i opuštajuće sredstvo. 3. Koži je potrebno oko 14 dana da bi se navikla na određeni način brijanja. Naizmjenično korišćenje oba načina brijanja djeluje iritirajuće!

PROBLEMI
Ne treba da čudi što u periodu odrastanja dolazi do češćih sukoba sa roditeljima, prijateljima ili nastavnicima. Razlog leži u tome što se većina mladića odjednom osjeća samostalnijim i sposobnijim da se odvoji od sigurnog porodičnog gnijezda. Jedina utjeha je činjenica da se stvari najčešće brzo izglade! Savjet: Ako se svađaš sa roditeljima, zapitaj se kako su se oni osjećali kada su imali 14 ili 15 godina. Neki naučnici zastupaju tezu da je i ponašanje u pubertetu nasljedno!

MUTACIJA
Krajem puberteta dolazi do proširenja grkljana i rasta glasnih žica. Usljed toga glas počinje da varira (od visokih do niskih tonova), a dešava se nekad i da se i potpuno izgubi (na trenutak). Iako su ovakve promene veoma neprijatne, tu se nažalost ništa ne može promjeniti. Tek kada se grkljan i glasne žice potpuno oforme, glas može dostići svoju konačnu dubinu.Dok pojedini mladići veoma pate zbog posljedica mutacije, drugi je gotovo ni ne osjete. Oba slučaja su sasvim uobičajena pojava i uslovljeni su individualnim razvojem. Najčešći problemi koje mladići imaju u pogledu svog tjela:

    * 85% mladića se plaši da njihov penis nije dovoljno "savršen"
    * 36% mladića nije zadovoljno svojom zadnjicom
    * 28% mladića bi željelo mišićavije tjelo
    * 16% mladića čezne za jačim butinama



Međutim, svakoj drugoj djevojci je nevažna dužina penisa. Važnije su im neke druge vrijednosti:

42% djevojaka obožava muški senzibilitet 37% djevojaka značaj pridaje njegovanom izgledu, a samo 21% mišićavom tjelu 12% djevojaka pada na lijepo muško lice

preuzeto:ttp://www.teen.co.ba/opsirno/?ID=81

[kika]

ajme sto li nas sve ceka   

[boa]

Majke i kćeri: pričamo o pubertetu

Osim što podivljali hormoni uzrokuju razne emotivne uspone i padove, oni kod djevojčica pokreću i niz fizičkih promjena zbog čega je razgovor majke s kćeri na pragu puberteta doista važan za njihovo zdravlje - fizičko i mentalno.

1. Razgovor započnite dovoljno rano. Do svoje 8. godine, djevojčice bi trebale znati da ih očekuju promjene tijela koje će nastupiti u pubertetu. Možda vam se osam godina čini prerano, ali čak 40% djevojčica te dobi u SAD-u izjavilo je da je o pubertetu čulo iz nekog drugog izvora, a ne od majke ili oca. Isto tako, željeli si priznati ili ne, djevojčice danas sazrijevaju puno ranije.

2. Teme otvarajte postepeno. Pubertet je dugo razdoblje u kojem će se razgovarati o temama od prvog grudnjaka pa sve do prvih seksualnih iskustava. Stalni i kontinuirani "manji" razgovori o odrastanju puno su bolji od jednog "velikog" razgovora. Idite korak po korak, iz mjeseca u mjesec tj. iz godine u godinu.

3. Budite inicijator razgovora. Mnoge djevojčice očekivat će i željeti da vi budete te koje će započeti neku temu ili srušiti tabue. Dajte kćerki do znanja da ste dostupni za sva pitanja i razgovore i u bilo koje doba, ali ne čekajte da ona bude ta koja će uvijek prići vama.

4. Ispričajte vlastitu priču ili iskustvo. Čak 60% djevojčica izjavilo je da bi rado znale kako je bilo njihovim majkama tijekom puberteta. Kćerke znaju da su njihove mame jednom bile djevojke i ako to razdoblje približite djetetu, lakše će se samo snositi s vlastitim pubertetskim pričama.

5. Slušajte i ne prekidajte. To je ponekad lako reći, ali teško za napraviti, jer ponekad želimo prekinuti dijete prije no što završi kako bi joj udijelili savjet ili prijedlog. Osobito se teško suzdržavati kada kćerka otkrije svoje zanimanje za spolne kontate s vršnjacima.

6. Razgovore vodite nasamo i ne prepričavajte ih trećim osobama. Djevojčice izražavaju veliko negodovanje i zabrinutost kada majke žele od razgovora o pubertetu napraviti obiteljsko savjetovalište, pa uključe baku i tatu. Djevojčice neće na to pristati i osjećat će sram. Isto tako, ukoliko otkrivate ponešto suprugu, uvjerite se da on djetetu neće dati do znanja da zna svaki detalj pubertetskog problema.

7. Nemojte se smijati ili sramiti. Neke mame i same osjećaju pomalo sram kada s djevojčicama pričaju o intimnim dijelovima tijela (jer ni same nikada nisu vodile sličan razgovor sa svojim majkama), dok neke druge majke razgovaraju sa suzama u očima jer njihova "curica više nije curica". Ono što je neoprostivo, barem u očima djevojčica, jest smijeh. Njihov najveći strah je da im se majka ne ruga i smjehom ne omalovažava njihov veliki problem.

8. Budite praktični. Mnoge djevojčice zanima kako riješiti neki problem, primjerice, gdje kupiti grudnjak koji se najmanje primjećuje, kako postaviti uložak i dr. Vaša kćerka cijenit će konkretnu pomoć.

9. Budite uvjerljivi. Ukoliko vaše dijete uđe u pubertet prerano ili pak debelo kasni za svojim prijateljicama, uvjerite je da je to normalno i da svi prolaze kroz pubertet, samo ne po istom rasporedu.

10. Pratite znakove koje vam odašilje. Ne postoji jedan i idealan recept po kojem ćete voditi razgovore s djevojčicom o njenom sazrijevanju i odrastanju, ali vam puno mogu pomoći mali znakovi koje ona odašilje. Pokušajte ih osluškivati i znat ćete razgovor prilagoditi na razinu koja će za vašu kći biti ugodna. Ukoliko je potrebno osigurajte i brošure, knjige, web stranice ili savjet liječnika. 

[boa]

Biološke promjene u pubertetu


Glavni elementi bioloških promjena u adolescenciji, koje se zajednički nazivaju pubertet, uključuju promjene u fizičkom izgledu mlade osobe (npr. razvoj grudi kod djevojčica, rast dlaka na licu kod dječaka) i razvoj reproduktivne sposobnosti, odnosno biološke sposobnosti koja omogućava da mladići mogu postati očevi, a djevojke mogu zatrudnjeti i roditi djecu.Pubertet je razdoblje rapidnog koštanog i seksualnog sazrijevanja koje se najčešće događa u ranoj adolescenciji. Pubertalni razvoj karakteriziraju i hormonalne promjene. Koncentracija određenih hormona drastično poraste tijekom puberteta. Veliko povećanje hormona testosterona kod dječaka je povezano s razvojem genitalija, tjelesnim rastom i promjenama u glasu. Veliko povećanje hormona estradiola kod djevojčica je povezano s razvojem grudi, širenjem kukova i općenito koštanim razvojem. Ove se hormonalne i tjelesne promjene događaju, u prosjeku, dvije godine ranije kod djevojčica nego kod dječaka.

Pubertet utječe i na psihološki razvoj i socijalne odnose. Zahtijeva prilagodbu, kako od strane adolescenta, tako i od ostalih ljudi koji ga okružuju. Tako na primjer, slika o sebi koju adolescent ima može biti privremeno poljuljana značajnim promjenama u fizičkom izgledu. Tijelo i lice se mijenjaju, a sukladno s tim i način na koji adolescent vidi sebe (kako se osjeća u vezi samoga sebe). Neki adolescenti fizički sazriju ranije od svojih vršnjaka, neki kasnije, a neki kada i većina. I to može utjecati na njihovu sliku o sebi i samopoštovanje. Istraživanja u svijetu su potvrdila da je za dečke bolje ako sazriju ranije. Oni imaju bolju sliku o sebi i bolje su prihvaćeni od strane vršnjaka. Što se djevojčica tiče, rano sazrijevanje nosi i prednosti i nedostatke. One imaju više problema u školi, ali isto tako i veću nezavisnost i popularnost među dečkima. Kao još jedan nedostatak ranijeg sazrijevanja djevojčica je i veća podložnost nekim problematičnim ponašanjima. Na primjer, one će u odnosu na djevojčice koje kasnije sazriju u većem broju slučajeva početi pušiti, piti, biti depresivne i imati poremećaje hranjenja; ranije će zahtijevati nezavisnost od roditelja i imati će starije prijatelje, te će zbog tjelesnog izgleda i reakcije suprotnog spola na njega ranije stupiti u spolne odnose.

Osim bioloških, adolescenciju karakterizira i niz drugih promjena, koje zajednički utječu na to kako će se osoba ponašati i osjećati tijekom tog razdoblja
Odnosi s braćom i sestrama



I obiteljski odnosi i odnosi s vršnjacima predstavljaju važne utjecaje za vrijeme adolescencije. Tijekom ovog razdoblja rasta bliska i intimna prijateljstva se oblikuju izvan obitelji, ali to ne znači da obiteljske veze slabe. Odnosi s braćom i sestrama pomažu adolescentu na više načina: kao preventivna mjera protiv depresije, te u stvaranju socijalne mreže i učenju socijalnih vještina. Braća i sestre imaju jedinstven odnos u obitelji. Dijele mnogo sličniji status unutar obitelji nego roditelji i djeca. Iako se zna da među njima može postojati rivalstvo i zavist, za mnoge je taj odnos jaka veza povjerenja i ljubavi.

Zbog čega su braća i sestre važni u adolescenciji?

• Odnos s braćom i sestrama pomaže u učenju mnogih vještina važnih za buduće odnose s vršnjacima, uključujući intimnost, povjerenje, rješavanje sukoba i oblikovanje identiteta.

• Braća i sestre predstavljaju adolescentima osobe kojima će se povjeravati.

• Braća i sestre su važan izvor podrške i ublažavaju moguće sukobe s obitelji i prijateljima.

• Oni također predstavljaju značajan izvor podrške za smanjenje rizika od depresije.

• Odnosi s braćom i sestrama predstavljaju važan dio adolescentove socijalne mreže, a smatra se i da su braća i sestre veći izvor socijalne podrške adolescentima nego što su to vršnjaci.


Što je adolescencija?


Adolescencija
...je vrijeme odrastanja, prijelaza iz nezrelosti djetinjstva u zrelost odrasle dobi. Taj prijelaz obuhvaća biološke, psihološke i socijalne promjene. Adolescenti postaju zainteresirani za seks i biološki su sposobni imati djecu. Postaju mudriji, sofisticiraniji i sposobniji donositi odluke. Također, povećava se nezavisnost i emocionalna razdaljina prema roditeljima, a raste važnost pripadanju grupi vršnjaka i prvih ljubavnih odnosa.

Određivanje točnog početka i završetka adolescencije više je stvar mišljenja nego apsolutna činjenica. Uobičajeno se razlikuju rana, srednja i kasna adolescencija. Rana adolescencija obuhvaća razdoblje od 11. do 14. godine, srednja od 15. do 18., a kasna od 19. do 21. godine života. Ta podjela odgovara načinu na koji naše društvo grupira mlade ljude u obrazovne institucije: prva skupina obuhvaća učenike starijih razreda osnovne škole, druga srednjoškolce, a treća studente.

Adolescencija je i razdoblje "bura i oluja", brzih izmjena raspoloženja, unutarnjih konflikata i svađa s okolinom, buntovništva, ispitivanja granica, besmrtnosti, znatiželje i istraživanja svijeta. Mnogi odrasli zaborave na vrijeme kada su i sami bili adolescenti, vrijeme kada su i oni testirali strpljenje svojih roditelja. Mladi su se ljudi svih generacija, zbog njihovog drugačijeg načina odijevanja, ponašanja ili odabira glazbe, odraslima činili ekstremni, drugačiji i teško razumljivi. Međutim, suprotno uvriježenom mišljenju, entuzijazam u isprobavanju različitih identiteta i uloga, uživanje u umjerenoj količini zapanjujućeg ponašanja i testiranje granica najčešće vode adolescenta ka prihvaćanju roditeljskih i društvenih vrijednosti, prije nego li njihovom odbacivanju. Prema tome, umjesto da adolescenciju smatramo razdobljem buntovništva, krize i zastranjenja, puno točnije bi je bilo smatrati razdobljem procjene, donošenja odluka i preuzimanja odgovornosti u procesu sazrijevanja.


Socijalne promjene


Sazrijevanje često prati povećanje nezavisnosti i emocionalnog udaljavanja od roditelja, a prijateljstva s vršnjacima postaju sve važnija. Adolescenti još uvijek traže odobravanje roditelja, ali ne žele da se prema njima odnose kao prema djeci. Zbog toga će oni biti otvoreniji sa svojim prijateljima u raspravljanju pitanja kao što je ljubav, seksualnost, osobna iskustva i zajednički interesi.

Adolescentima je također važna i socijalna prihvaćenost koju razvijaju provodeći vrijeme s prijateljima. Neke od karakteristika adolescentih prijateljstava koje se visoko cijene su lojalnost (odanost) i intimnost. Adolescenti vjeruju da prijatelji ne bi smjeli "iza leđa" govoriti jedni o drugima, te da bi se trebali zauzimati jedni za druge. Također imaju potrebu podijeliti svoje najintimnije misli i osjećaje sa svojim prijateljima. Takva intimna prijateljstva tijekom rane adolescencije pružaju emocionalnu podršku, informacije i savjete, a i pomažu u podizanju samopoštovanja. Adolescenti također osjećaju da ih prijatelji razumiju i da im dozvoljavaju da budu onakvi kakvi jesu. Prijatelji su često slični u ponašanju i školskom postignuću, a djevojčice često biraju prijatelje koji su na istom stupnju zrelosti kao one same, bez obzira na dob.

Kako se adolescenti sve više pokušavaju osamostaliti, većina roditelja u njima uočava promjenu od poslušnog djeteta ka neposlušnom adolescentu. Roditelji tada obično koriste jednu od dviju strategija za suočavanje s neposluhom:

· vrše još veći pritisak na adolescenta da se prilagodi njihovim standardima, ili

· popuštaju i dozvoljavaju adolescentima da čine što žele

Općenito gledano, niti jedna od ovih strategija nije baš mudra. Umjesto njih bio bi primjereniji fleksibilan, adaptivni pristup. Na početku adolescencije prosječan mladić ili djevojka nemaju dovoljno znanja za donošenje prikladnih odluka u svim aspektima života. Kako se oni pokušavaju osamostaliti, mudar roditelj bi trebao oslabiti kontrolu u onim područjima u kojima je adolescent sposoban donositi zrele odluke, a pokušati mirnim razgovorom pomoći adolescentu donijeti razumne odluke u područjima u kojima on pokazuje manje zrelo ponašanje.

Za razdoblje adolescencije karakterističan je također i razvoj vlastitog identiteta. U potrazi za identitetom adolescenti eksperimentiraju s različitim ulogama. Oni koji uspješno istražuju određen broj mogućnosti pronalaze za sebe prihvatljivi identitet, dok drugi manje uspješni upadaju u krizu identiteta. Ona se može očitovati ili tako da se adolescent sam izolira od obitelji i vršnjaka, ili da se "utopi" u mnoštvu.

Adolescenti u pravilu žele samostalno donositi odluke o tome čime će se u životu baviti, hoće li krenuti na studij, i slično, iako se istovremeno mnogi od njih plaše da će donijeti krivu odluku. Međutim, kako pokušavaju slijediti vlastiti identitet i kako je njihov način mišljenja sve apstraktniji i logičniji, tako oni sve zrelije rezoniraju i postaju sve više sposobni procijeniti što je ispravno, a što ne, te donijeti odgovorne odluke.

Unatoč potrebi za nezavisnošću od roditelja, ono što treba imati na umu je da se adolescenti tijekom procesa sazrijevanja ne odvajaju u potpunosti od roditeljskog utjecaja i potpuno samostalno kreću u vlastiti svijet donošenja odluka. Za njih je i dalje važno da budu povezani s roditeljima, te kao i u djetinjstvu, roditelji i dalje za njih predstavljaju izvor podrške koja im pomaže u istraživanju svijeta prepunog neizvjesnosti, izazova i stresova.


Sukobi imeđu roditelja i djece


Kako dijete ulazi u razdoblje adolescencije, počinje se povećavati sukob između adolescenta i roditelja. Količina i jačina sukoba se razlikuje u pojedinim obiteljima i ovisi o mnogo faktora. Sukob je obično rezultat promjena i sazrijevanja adolescenta, te načina na koji se ostatak obitelji prilagođava tim promjenama.

Oko čega su obično roditelji i adolescenti u sukobu?

Sukobi se obično javljaju oko jednostavnih stvari kao što je obavljanje svakodnevnih obaveza, financije, ili izgled. Također, česte su nesuglasice i oko obiteljskih odnosa, škole, razgovaranja na telefon, izlazaka, ljubavnih izlazaka, prijatelja i seksualnog ponašanja.

Adolescenti osjećaju konstantnu napetost između potrebe da ostanu bliski sa svojim roditeljima i shvaćanja da mogu biti nezavisni od njih.

Zašto je sukob između roditelja i djece u adolescenciji veći?

Tijekom adolescencije, mladi ljudi prolaze kroz razdoblje individualizacije. Tijekom tog vremena oni razvijaju vlastiti identitet i oblikuju vlastite stavove, odvojene od roditeljskih. To je normalan proces odrastanja. Također, adolescenti počinju uviđati da roditelji nisu uvijek u pravu, što se naziva "deidealizacija roditelja". Sve to su posljedice promjena u načinu mišljenja koje se odvijaju tijekom adolescencije. Tada mišljenje adolescenata postaje apstraktnije i logičnije, te oni postaju više zainteresirani za koncepte kao što su pravda i prava. Te promjene u načinu mišljenja omogućuju adolescentima da preispituju roditeljski autoritet i stavove. Sukob između roditelja i djece obično se temelji na različitim načinima na koje roditelji i njihova djeca razumiju i definiraju obiteljska pravila i događaje. Adolescenti često smatraju da bi veliki broj stvari trebao biti pitanje osobnog izbora, a ne mišljenja roditelja, što je svojevrsno socijalno pravilo (običaj). Na primjer: Roditelj: "Dok si pod mojim krovom tvoja soba mora biti čista." Adolescent: "To je moja soba, prema tome može biti kakva god ja želim da bude."

Kada sukob postaje problematičan?

Sukob ima tendenciju povećavanja tijekom rane (12-14 godina), te čak i tijekom srednje adolescencije (15-17 godina), a smanjivanja tijekom kasne adolescencije (18-20 godina). Smatra se da je ljutnja glavna emocija povezana s sukobom, a praćena je tjeskobom, frustracijom ili osjećajem krivnje.

Sukob postaje problematičan kada:

• ljutnja postaje prečesta

• ljutnja postaje prejaka

• ljutnja dugo traje

• ljutnja vodi k agresivnosti

• ljutnja ometa posao ili odnos

Tko je izložen riziku od problematičnih sukoba?

Kada sukob postane problematičan u ranoj adolescenciji on nastavlja biti problematičan i kasnije u adolescenciji. Adolescenti i roditelji su izloženi većem riziku od sukoba ako:

• postoji bračni sukob ili je razvod braka u tijeku

• su adolescenti u situaciji da se moraju prilagoditi na novu obitelj

• je obitelj sama po sebi nestabilna, odnosno ako se roditelji ponašaju nedosljedno prema adolescentu.

Kako se adolescenti mijenjaju, što se događa s roditeljskom moći?

• Sukob će se češće javiti između majki i adolescenata zbog toga što su one obično bile više vezane uz djecu u predadolescentnom razdoblju.

• Čini se da tijekom adolescencije sinovi razviju veću moć nad majkama, što se može očitovati kao drsko odgovaranje.

• Sinovi također mogu postati fizički veći i agresivniji od oba roditelja, čime se njihova roditeljska moć umanjuje.

Što sukob između roditelja i djece znači za njihov odnos?

Unatoč činjenici da se roditelji i adolescenti često svađaju, to obično ne ugrožava njihov odnos. U stvari, većina adolescenata govori o osjećaju divljenja prema roditeljima, te o obraćanju njima za savjet, o osjećaju ljubavi i prihvaćanja. Velika većina adolescenata voli i poštuje svoje roditelje. Sukob u tom razdoblju života jednostavno predstavlja dio normalnog procesa odrastanja. Ove svakodnevne manje nesuglasice i prigovaranja olakšavaju adolescentima prijelaz iz dječje ovisnosti o roditeljima ka većoj nezavisnosti odrasle dobi.

Neke od tehnika suočavanja sa sukobom

Iako bi neki roditelji htjeli da njihovi adolescenti odrastu preko noći, oni ipak uviđaju da to nije moguće. Ono što slijedi je nekoliko ideja koje mogu pomoći roditeljima i adolescentima na putu odrastanja:

• Pokušati prihvatiti potrebe adolescenata što će pomoći u tome da roditelj bude od većeg utjecaja.

• Odnositi se prema adolescentima s jednakošću čime se smanjuje vjerojatnost delinkventnog ponašanja.

• Prihvatiti da sukob može biti pozitivna pomoć u smanjivanju neprijateljstva. Rješavanje sukoba nije lagan zadatak, a ovisi o tome kako se osoba odlučiti nositi s njim. I sama želja da se sukob riješi na pozitivan način može doprinijeti konačnom ishodu.


Komunikacija roditelja i djece


Komunikacija je vrlo važan dio svakog dobrog odnosa. To je posebno točno za odnos roditelja i djece. Nažalost, tijekom adolescencije, komunikacija postaje sve teža. Jedan od razloga za to je taj što roditelji često sebe smatraju "rukovodiocima" svoje djece. Oni konstantno organiziraju njihove živote, pakiraju užine, vode ih na razne treninge i vode računa o tome da idu na vrijeme spavati.

Sve je to dobro do kasnog djetinjstva, međutim, počinje izazivati probleme u početku i tijekom adolescencije. Umjesto da i dalje budu "rukovodioci" života svoje djece, roditelji bi trebali postati savjetnici. Roditelji-savjetnici su usmjereni na pomaganje adolescentima u razvoju i uvježbavanju donošenja odluka, a ne na upravljanje njihovim životima. Odustajanjem od uloge "rukovodioca" roditelji pružaju adolescentima priliku da postanu nezavisniji, što je jedan od važnih ciljeva adolescentnog razvoja. Biti roditelj-savjetnik znači uspješnije izbjeći dvije najčešće pogreške u odgoju adolescenata:

• odnošenje prema njima kao prema djeci, što znači pretjerano zaštićivanje i obavljanje stvari umjesto njih, ili

• odnošenje prema njima kao prema odraslima, što može značiti nedovoljnu brigu ili čak osjećaj napuštanja.

Lako je zaboraviti da adolescenti istovremeno više nisu djeca, ali nisu još ni odrasli ljudi.


Kako ja kao roditelj mogu pomoći?




1. Jedna od najvažnijih lekcija je ta o prirodnim posljedicama. Naučite djecu da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica, i na njima je da preuzmu odgovornost tih posljedica.

2. Odolite davanju savjeta, osim kada adolescent to od Vas traži. Kao što je jedan roditelj lijepo rekao: "Što manje savjeta dajem, to više želi razgovarati sa mnom".

3. Prihvatite odvajanje. Razvoj vlastitog identiteta tijekom adolescencije uključuje određeni stupanj odvajanja, ali ne i potpuno izoliranje od obitelji, da bi se uspostavila nezavisnost.

4. Pustite adolescenta da razmišlja o sebi. Neka Vas umiri činjenica da je dom sigurno mjesto gdje može ventilirati svoje frustracije, te srediti misli i shvatiti promjene u svom životu.

5. Očekujte nedosljednost od Vašeg adolescenta. On proživljava zbrku emocionalnih, fizičkih i hormonalnih promjena koje su prirodna karakteristika procesa odrastanja.

6. Dajte svojem adolescentu priliku da bude sam sa sobom kada mu je to potrebno.

7. Dozvolite i adolescentu da preuzme dio brige. Ako Vi brinete sve umjesto njega nikada neće postati odgovoran.

Ako se kućna pravila otvoreno izlože i dozvoli se rasprava o njima često se smanjuje sukob između roditelja i adolescenata. Naređivanje ne pomaže razvoju odnosa. Postojanje jasnih, dogovorenih pravila pomaže roditeljima jer ne moraju smišljati pravila putem, a olakšava i adolescentima jer znaju na čemu su i znaju da su u osmišljavanju pravila i sami sudjelovali.


                                                                                                                                                    - Preuzeto : hrvati.de