Na drugom porodu ja ne da sam samo mislila, nego sam to par puta i pitala sestre i doktorice oko sebe: "Oprostite, koliko još ima do kraja?"

A kad su krenuli ONI trudovi (nakon bušenja vodenjaka i ukopčavanja dripa), razmišljala sam otprilike ovako: "Šta mi bi?! ŠTA MI BI??

A lijepo sam znala kaj me čeka

! A, ne, ne, ne, ovo je sad definitivno zadnje

, ne, ne, ne više, jok, a-a

! To je to od mene. I to najbolje da odmah nakon poroda podvežem jajnike, tak neću past u napast da se predomislim

. A ak me uhvati želja za još jednim djetetom, majkemi, posvojit ću ga

, nek ga netko drugi rodi, ja ne!

"
