Tijekom posljednjih tridesetak godina stopa razvoda braka u mnogim zemljama izrazito je porasla. U većini razvedenih brakova s roditeljima su živjela djeca. Postotak razvedenih brakova s djecom razlikuje se ovisno o zemlji, ali se kreće od 60% do 80%, što samo u SAD-u i Europi podrazumijeva milijune djece koja žive u necjelovitoj obitelji. Iako je razvod uvijek bolje rješenje od lošeg braka, za vrijeme samog čina razvoda, te nakon njega, najviše pate upravo djeca . S obzirom da sam i sama imala priliku postati dijelom statistike kada su se 2001. godine moji roditelji razveli, cilj mi je sagledati kakav utjecaj rastava i razvod braka mogu imati na djecu koja su, poput mene, postala dio rastavljene obitelji.
Bračna nestabilnost i razvodBračna nestabilnost može se promatrati iz različitih askpekata. Prema psihološkom pristupu, bračna nestabilnost je proces koji traje od trenutka sklapanja braka do trenutka kada sud taj brak proglasi nepostojećim. Svaki je brak u početku stabilan, no tijekom vremena, zbog različitih problema i poteškoća na koje nailazi bračni par, postaje nestabilan i kao takav može potrajati i učvrstiti se (problemi su uspješno riješeni) ili postaje još nestabilniji i može rezultirati razvodom. Razvod je zapravo krajnji oblik bračne nestabilnosti i vanjska posljedica svih problema, stresa i frustracija koje su partneri preživjeli.
Pravno gledano, nestabilnost braka je izjednačena s razvodom, a zakoni na temelju kojih se razvode brakovi razlikuju se od države do države. Ukratko je moguće podijeliti državne zakone o razvodu na one liberalnije, gdje se brak može vrlo lako razvrgnuti (npr. u pojedinim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država moguće je vrlo lako sklopiti brak, ali ga i brzo razvrgnuti, a kao primjer se često navodi Las Vegas), i na one strože i konzervativnije, gdje se brak teško raskida ili čak ni ne postoji mogućnost razvoda (Malta). Također, crkveno sklopljeni brakovi se teže razvrgavaju nego oni sklopljeni u općini što pokazuje kakav je odnos rimookatoličke crkve prema razvodu braka
Prema Obiteljskom zakonu iz 2004. godine u Hrvatskoj vrijedi sljedeće
1. Brak prestaje bez obzira na oblik u kojem je sklopljen smrću bračnog partnera, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništenjem ili razvodom.
2. Brak prestaje poništenjem ili razvodom kad presuda suda o poništenju ili razvodu postane pravomoćna.
Odluku o razvodu donosi sud u sljedećim slučajevima
1. Ako se utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni.
2. Ako je od prestana bračne zajednice proteklo godinu dana.
3. Ako oba bračna druga sporazumno zahtijevaju razvod braka.
Dječje reakcije i prilagodbaU prethodnom dijelu navedene su opće značajke razvoda. No, poznato je da većina bračnih partnera koji su se razveli imaju djecu. Postavlja se pitanje: a što je sa djecom? Kakve će biti njihove reakcije na novonastalu situaciju?
Djeca koja se nalaze pred rastavom roditelja ili su je doživjela našla su se u jednoj novoj situaciji koju je potrebno prevladati. Ova nova situacija može dovesti do raznih emocionalnih reakcija i kod djeteta i kod roditelja. Kod rastave braka radi se o jednoj specifičnoj situaciji u kojoj mogu patiti obje strane ako se ne postupa s oprezom i razumijevanjem. Kada dolazi do rastave roditelji su najčešće zbunjeni pravnim dilemama i nedaćama u kojima su se našli usred cijelog procesa, nisu sigurni kako moraju postupati sa svojom djecom, a nerijetko je da imaju problema u komunikaciji sa drugim roditeljem. Djeca se tada nalaze u mat poziciji, često nesigurna što će se desiti s njima, zbunjena, a ponekad i u strahu da su oni uzrok razvoda. Situaciju može pogoršati ako su prisiljeni birati strane, izjašnjavati se s kime će živjeti i sudjelovati u roditeljskim razmiricama. Postavlja se pitanje, kakva je prilagodba djece na novonastalu situaciju i kakve su njihove ponašajne reakcije koje se manifestiraju tijekom ovog razdoblja?
Brzina i uspješnost prilagodbe djece novom načinu života najbolje se očituje u njihovom ponašanju i reakcijama na razvod. Reakcije mogu biti različite s obzirom na snagu i trajnost, a često ih se dijeli u tri skupine
Inicijalne reakcijeInicijalne reakcije ovise o znanju o pravoj prirodi odnosa i kakvi su oni bili te o načinu priopćavanja odluke o razvodu. Dakle, djetetove inicijalne reakcije ovisiti će o njegovom znanju i shvaćanju obiteljske situacije (koja je povezana i s dobi djeteta, pošto mala djeca ne mogu najbolje shvatiti dinamiku odnosa koja je bila prisutna u obitelji), te o roditeljima koji će djetetu prenijeti odluku o razvodu braka (roditelji često olako shvaćaju ovaj dio i djetetu ne pružaju dovoljno informacija pa se dijete osjeća krivo, zakinuto i zabrinuto ili mu pak pružaju previše informacija koje dijete teško podnosi).
Holman i Froiland razradili su faze kroz koje prolaze djeca od časa kad su saznala da im se roditelji razvode (većinom šok i zaprepaštenje) do trenutka kad prihvaćaju razvod kao nešto na što oni ne mogu utjecati. Autori navode pet faza:
1) NegiranjeOvo je prva faza u kojoj se nađu djeca kada saznaju da im se roditelji razvode. U ovoj fazi djeca ne prihvaćaju realnost i povlače se u svijet mašte u kojem sanjare o roditeljima i o tome kako su svi sretno živjeli dok nisu saznali da tako neće biti u budućnosti. Djeci je teško prihvatiti informaciju da će neke zajedničke aktivnosti prestati i da ništa više neće biti kako je bilo, stoga im je lakše maštati o sretnoj obitelji i potisnuti grubu stvarnost.
2) BijesZa fazu bijesa karakteristični su vrlo česti emotivni izljevi, sukobi s vršnjacima ili odraslima, naročito s nekim tko je sličan roditeljima (npr. nastavnicima). Takvim reakcijama djeca najčešće nastoje skrenuti pažnju roditelja na sebe. Na ovaj način dijete ispoljava svoje negativne emocije koje doživljava u ovoj novoj i stresnoj situaciji i pokušava roditeljima dati do znanja „ja sam ovdje, između vas“.
3) NagodbaKada dijete prođe bijes i negiranje, često se dešava da pokušava naći rješenje u nagodbi sa samim sobom. Dijete misli da će ponovno sve biti u redu ako su oni bolji, poslušniji, ako idu u školu redovito ili ako budu bolji učenici. Dijete misli da može utjecati da promijeni situaciju i ponovno natjera roditelje da se vole. Ovo je dosta dobro prikazano u dječjim filmovima u kojima su roditelji rastavljeni, a djeca smišljaju načine kako da ih opet spoje (u filmu sve završava sretnim završetkom, što ne odgovara stvarnom životu). Primjer ovakvog filma je Zamka za roditelje.
4) DepresijaKad svi prethodni oblici ne pomažu, javlja se depresija. Djete se osjeća bespomoćno, nalazi krivca za razvod roditelja u svom ponašanju, prenaglašava svoje loše ponašanje u prošlosti i počinje optuživati sebe i smatrati se uzrokom razvoda roditelja. Moguće je primjetiti da dijete smatra kako je ono odigralo neku ulogu zbog roditeljskog neslaganja i da se smatra krivim za rastavu. Na ovaj način dijete pokušava popraviti stvari na način da popravi sebe. Bitno je da roditelji osvijeste da dijete prolazi kroz ovu fazu kako bi mu pokušali pomoći i objasnili da je rastava isključivo njihova odluka i da dijete ne snosi nikakvu odgovornost ni krivnju za ono što se trenutno dešava.
5) PrihvaćanjeNa kraju dijete uvidi da odluka o razvodu ne ovisi o njemu i da na nju nikako ne može djelovati. Dijete shvaća da objektivna realnost postoji neovisno o njihovim željama i da mu ne preostaje ništa drugo nego da je prihvati i nada se da će ostati u dobrim odnosima s roditeljem s kojim više neće živjeti u zajedničkom domu.
Neki terapeuti smatraju da djeca moraju proći sve faze emocionalnog reagiranja nakon razvoda braka i smatraju da bi u se u suprotnom kasnije mogli pojaviti razni problemi.
Kratkotrajne reakcijeU kratkotrajne reakcije ubrajaju se reakcije koje traju do dvije godine nakon razvoda, a kasnije polako nestaju. Ove reakcije odnose se na emocionalno i socijalno funkcioniranje djeteta u narednih nekoliko godina nakon rastave, poput promjena u ponašanju, utjecaja na dječje samopoimanje i samovrednovanje, odnose s drugim ljudima i sl. Ove reakcije pokazuju bolju ili lošiju emocionalnu prilagodbu a zajednički se nazivaju eksternalizacijom (npr. agresivno ponašanje) ili internalizacijom (npr. depresija). U ovu skupinu spadaju:
1) Emocionalne reakcijeDjeca snažno emocionalno reagiraju na razvod povećanom agresijom i depresijom što se manifestira na različite načine i u različitim prigodama. Također, snaga emocionalne reakcije varira i ovisi o moderatorima (rod i dob djeteta, s kime dijete živi nakon razvoda, značajke roditelja-skrbnika).
Pojačana agresija i depresivnost tipični su za djecu razvedenih roditelja bez obzira na rod, ali su reakcije dječaka intenzivnije nego reakcije djevojčica. Razvod izaziva pojačane emocionalne reakcije djece. Također, djeca različite dobi različito reagiraju na razvod roditelja. Na razvod emocionalno najintenzivnije reagiraju predškolska djeca ili općenito mlađa djeca zbog golemog osjećaja bespomoćnosti koji osjećaju.
Osim navedenog, na emocionalne reakcije mogu utjecati i osobne značajke roditelja. Nakon razvoda većina žena je pod stresom i nerijetko zapadnu u stanje depresije. Često se osjećaju usamljeno, bespomoćno i nemaju osjećaj kontrole. Jasno je potvrđeno da što žene intenzivnije reagiraju na razvod anksioznošću i kontrolom, ozbiljniji su i veći problemi prilagodbe njihove djece.
Za intenzitet emocionalnih reakcija djece pokazalo se važnim i s kim dijete živi nakon razvoda. Većinom djeca nastavljaju živjeti s majkama. Za djecu bi bilo najprikladnije zajedničko skrbništvo, tako da mogu dio vremena provoditi s majkom, a dio s ocem. Takva organizacija smanjuje niz problema i općenito je prihvaćeno mišljenje da zajedničko skrbništvo olakšava prilagodbu i dobrobit djece u usporedbi s djecom koja žive samo s majkom ili samo s ocem.
2) Slika o sebiRazvod mijenja sliku koju djeca imaju o sebi. Gotovo uvijek djeca razvedenih roditelja imaju niže samopoštovanje od djece koja žive s oba biološka roditelja. Rađene su usporedbe rezultata starijih i novijih istraživanja te su novija istraživanja potvrdila manju razliku u kvaliteti slike o sebi između djece razvedenih roditelja i djece koja žive s biološkim roditeljima.
3) Socijalna prilagodbaSocijalna prilagodba odnosi se na odnose i ponašanje djece prema drugoj djeci i prema odraslima koji nisu članovi obitelji. Socijalna prilagodba obuhvaća i društveno neprihvatljivo ponašanje, odnosno mladenačku delikvenciju. Smatra se da je dijete socijalno prilagođeno nakon razvoda roditelja ako nisu zapažene promjene u ponašanju prema vršnjacima i odraslima, te ako djeca ne pokazuju društveno neprihvatljivo ponašanje. Poznato je da su mnoga djeca rastavljenih roditelja manje društvena, imaju manje prijatelja i provode s njima manje vremena od djece koja žive s oba biološka roditelja. Moguća je pojava društveno neprihvatljivog ponašanja djece razvedenih roditelja pri čemu muška djeca češće pribjegavaju delikventnom ponašanju, a ženska djeca konzumaciji droga.
4) Kognitivni razvojNepovoljne posljedice razvoda više će osjećati ona djeca čije se majke (ili očevi) nisu mogle nositi s ekonomskim padom i povećanim obvezama, te su se pogoršali uvjeti opremljenosti doma i roditeljske uključenosti u odgoju. Autorica Rogers (2004) tvrdi da je utjecaj razvoda najpogubnji za djecu koja su u vrijeme razvoda mlađa od šest godina. Što se školskog uspjeha tiče, postoji tendencija da školski uspjeh djece iz razvedenih obitelji bude niži od onog djece iz skladnih brakova (ulogu imaju mnogi zaštitni čimbenici poput majčinog obrazovanja i njezine uključenosti u školske aktivnosti djece, ekonomske sigurnosti, bliskosti s ocem i njegov autoritativni odnos...). U adolescenciji djeca rastavljenih roditelja postižu lošije rezultate u školi, a i rano napuštanje škole znatno je češće u razvedenim obiteljima u kojima je majka glava obitelji.
Dugotrajne reakcijePod pojmom dugotrajnih reakcija podrazumijevaju se oblici ponašanja koji postaju svojevrstan način života koji će biti svojstven pojedincima i u zreloj dobi, tj. moglo bi se reći da se ovdje radi o dugotrajnim posljedicama rastave na funkcioniranje i životni stil djeteta u kasnijoj dobi. Ove reakcije su jedne od najvažnijih jer mijenjaju razvojni put i ponašanje cijelih naraštaja, a u njih ubrajamo:
1)Socijalni položaj u društvu.Zbog slabijeg školskog uspjeha ili prekida školovanja, djeca razvedenih roditelja često su na nižoj obrazovnoj i socioekonoskoj razini od djece iz stabilnih brakova. Moguće je da do ovoga dolazi zbog slabije motivacije djeteta da postigne uspjeh, zbog slabijeg životnog standarda i financijskih mogućnosti, ali jednako tako zbog preuzimanja određenog dijela kućanskih poslova i vođenja obitelji kod starije djece zbog čega se ona slabije posvećuju učenju. Naravno, ovo ne vrijedi za svu djecu razvedenih roditelja. Mnoga od njih postižu visoko obrazovanje i dobar socio-ekonomski položaj, ali u tim slučajevima često postoje dobri zaštitni čimbenici koji umanjuju negativne posljedice roditeljskog braka.
2)Budući partnerski odnosi i bračna kvaliteta.Djeca razvedenih roditelja imaju više problema u romantičnim odnosima i u komunikaciji s partnerom, kritična su prema partneru i u odnosu s partnerom često pokazuju negativne emocije. Ti se pojedinci teže odlučuju na sklapanje braka, a spremniji su razvrnuti brak. Njihovo bračno zadovoljstvo ili bračna kvaliteta su manji nego u pojedinaca čiji se roditelji nisu razveli. Uzrok ovome može biti ponašanje roditelja koje su djeca gledala tijekom djetinjstva i razvoda, a kasnije su prihvatili njigove stavove i ponašanje. Kad su ostvarili partnerske odnose ili brak, ponašaju se slično kao i njihovi roditelji nekada.
3)Psihološka dobrobit djeteta u odrasloj dobi.Sukobi i razvod roditelja slabe psihološku dobrobit djeteta u odrasloj dobi što je neposredna posljedica narušenih odnosa između djeteta i roditelja (roditeljski sukobi razaraju emocionalnu povezanost s majkom, a razvod i sukobi djeluju razorno na povezanost s ocem). Dobri emocionalno odnosi s oba roditelja su važan čimbenik za buduću psihičku stailnost u odrasloj dobi.
Pretpostavke o mogućim teškoćama u razvoju djece iz razvedenog braka
Većina objavljenih radova prolazi od pretpostavki o mogućim teškoćama u razvoju djece iz razvedenog braka. Njih je moguće svrstati u tri skupine:
• Odsutnost jednog roditelja
• Ekonomske teškoće partnera s kojim ostaju djeca
• Sukob među roditeljima prije i nakon razvoda
1) ODUSTNOST JEDNOG RODITELJA
Polazni temelj je pretpostavka da je za normalan razvoj djeteta nužna cijela obitelj i/ili prisutnost i briga oba roditelja. Ako je jedan od roditelja iz bilo kojeg razloga odsutan iz obitelji, nastat će deficit u odgoju. Ovo se naziva modelom deficita. Dakle, uzrok mogućim problemima djece nakon razvoda nije sam razvod, već odustnost jednog roditelja (uglavnom oca) u brizi za djecu. Prema ovom modelu zbog razvoda roditelja djeca ne dobivaju dovoljno roditeljske pozornosti i potpore, roditelji im često nisu dostupni, a djeca često nisu u doticaju s roditeljem s kojim žive. Djeca će imati manje problema ako žive s poočimom ili pomajkom jer žive u cjelovitoj obitelji, iako oba roditelja nisu i biološki roditelji. U modelu deficita naglasak je na nazočnosti i angažiranosti oba roditelja u odgoju i to se smatra najpoželjnijim.
2) EKONOMSKE TEŠKOĆE PARTNERA S KOJIM OSTAJU DJECA
Predstavnici ovog pristupa smatraju da je glavni izvor problema djece razvedenih roditelja ekonomsko siromaštvo i bijeda u koju često nakon razvoda upada roditelj (uglavnom majka) s kojim dijete ili djeca ostaju živjeti nakon razvoda (prihodi se u nekim slučajevima smanjuju čak 50%). Smatra se da samohrane majke moraju raditi da bi uzdržavale sebe i djecu zbog čega manje vremena provode s djecom te često ne mogu nadzirati njihovo ponašanje. Model deficita i model ekonomskih teškoća imaju isti odnos prema ponovljenom braku, tj. djeca će imati manje problema ako žive s poočimom ili pomajkom jer žive u cjelovitoj obitelji.
3)SUKOB MEĐU RODITELJIMA PRIJE I NAKON RAZVODA
Ako su sukobi roditelja česti i snažni, stvara se vrlo stresna situacija za djecu koju djeca teško podnose. Situacija se pogoršava kad roditelji u svoje sukobe uvuku djecu koja su tada prisiljenja „birati stranu“. U ovakvom slučaju bolje je rješenje razvod nego život s roditeljima u stalnom sukobu. Prema ovom modelu, djeca iz obitelji s dva roditelja koji se stalno svađaju ponašaju se slično kao i djeca razvedenih roditelja. Tek kad se sukobi nakon razvoda smanje ili prestanu, mijenja se i ponašanje djece, tj. ona pokazuju bolju prilagodbu i porast zadovoljstva.
Medijatori utjecaja razvodaMedijatori su različiti stresori koji izazivaju niz problema u prilagodbi djece, ali će njihovo djelovanje biti različito i ovisno o tome koliko su djeca zaštićena i ranjiva. Razvoj roditelja stvara niz medijatora koji utječu na dječje ponašanje i razvoj. Najčešći medijatori razvoda su smanjena angažiranost roditelja, pad životnog standarda i siromaštvo, sukobi među roditeljima prije, tijekom i nakon razvoda te prateći nepovoljni događaji.
a) Smanjena angažiranost roditeljaDo smanje angažiranosti roditelja može doći tijekom obiteljske krize, neposredno uoči razvoda, tijekom ili pak neposredno nakon razvoda. Angažiranost roditelja može se smanjiti kod jednog ili oba roditelja. Smanjena angažiranost je posljedica toga što su partneri usmjereni na sebe, međusobne probleme i emocionalno razračunavanje. Angažiranost roditelja će također ovisiti o tome u kakvim su odnosima roditelji tijekom i nakon razvoda (osobito kad je u pitanju roditelj koji više ne živi s djetetom). Roditelj koji ostaje s djecom često nema vremena i strpljenja baviti se njima zbog povećanog broja kućanskih poslova i obaveza koje sada mora ispunjavati sam, tako da su ona često prepuštena sama sebi, rodbini ili prijateljima i vršnjacima. Roditelj koji više ne živi s djetetom, a prije razvoda je bio brižan, pažljiv i aktivan oko odgoja djece, može promijeniti svoje interese. On više nije fizički prisutan, nema više vremena za djecu i planira novi život.
Ovakva situacija može dovesti do toga da se djeca osjećaju usamljeno, manje voljeno i da imaju manje samopoštovanja (kao što se može vidjeti i u primjeru 8.). Djeca često ne razumiju da nisu ona kriva što se roditelji nedovoljno bave njima, i da to nije posljedica toga da ih oni više ne vole.
Roditelji bi svakako trebali obratiti pažnju na to da djeci posvete dovoljno vremena i pažnje nakon razvoda i barem na trenutak zaborave na pravne, financijske i ine probleme. Ovo ne bi pomoglo samo djeci koja čeznu za osjećajem sigurnosti, ljubavi i pripadanja (osobito kad se nađu u novoj okolini), već i samim roditeljima. Možda bi tako uočili da nisu ostali samo gorki osjećaji i sjećanja, već da su tu i predivna bića koja ih beskonačno vole i koja također teško prolaze kroz cijelu situaciju, osobito ako u mnoštvu obaveza zaboravlja na njih.
b)Pad životnog standarda i siromaštvoZnanstvenim radovima i statističkim istraživanjima je potvrđeno da razvod doista razara ekonomski standard jednoroditeljskih obitelji. Djeca najčešče ostaju s majkama, a poznato je da žene i dan danas, unatoč mnogim feminističkim pokretima, imaju manja primanja od muškaraca. Također, primanja se u obitelji značajno smanjuju jer sada u obitelj dolazi „jedna plaća manje“. Često se dešava da roditelj koji ne živi s djecom (uglavnom otac) zaboravlja na financijske obaveze prema djeci te neredovito ili uopće ne plaća alimentaciju, što stavlja majke u ulogu glavnog brižnika o obitelji i nerijetko je dovodi u slabije ekonomske prilike.
Teške ekonomske prilike odražavaju se i na djeci. Roditelj-skrbnik zbog loše financijske situacije nije u mogućnosti priuštiti djeci obrazovne aktivnosti izvan škole (npr. učenje stranih jezika, sviranje glazbala itd.). Djeca su toga svjesna i nesretna su jer žive drugačije od ostale djece što dovodi do čestih sukoba s roditeljem skrbnikom. Ovo otežava prilagodbu djece i djeluje na opću dobrobit djeteta.
c)Sukobi među roditeljima prije, tijekom i nakon razvodaDjeca čiji se roditelji razvod imaju narušen osjećaj emocionalne sigurnosti i povišen osjećaj ugroženosti, tj. djeca se boje što će biti s njima ili cijelom obitelji ako se sukob nastavi ili dovede do razvoda. Još veće stresore predstavljaju sukobi nakon razvoda (sukobi oko alimentacije, podjele imovine, odluke gdje će djeca živjeti) kojima su često djeca svjedoci. Ovisno o prirodi, učestalosti i dugotrajnosti sukoba, moguće je očekivati lakšu i bržu ili težu i sporiju prilagodbu djece novim uvjetima života. Ako se već razvod ne može izbjeći, trebalo bi ga realizirati na što kvalitetniji način i sa što manje sukoba što je u stvarnosti rijetkost.
Ovakva okolina zasigurno nije poticajna za zdrav i normalan razvoj djece. Neprestani roditeljski sukobi i svađe tjeraju djecu da iz dana u dan biraju strane. Kod djece se stvara osjećaj nesigurnosti i često trpe negativna ćuvstva. Kao što je već prethodno navedeno, moguće je da djeca jednog dana u vlastitim vezama počnu projektirati ponašanja svojih roditelja ili pak imati lošije mišljenje o braku i smanjen osjećaj povjerenja prema partneru, što će negativno djelovati na ostatak njihova života.
d)Prateći nepovoljni događajiOvdje se ubrajaju svi popratni događaji koji mogu pratiti razvod braka poput promjene mjesta stanovanja, prelazak u lošiji stan zbog pada standarda, promjena škole i prilagodba novoj okolini, udaljavanje od prijatelja i teško stjecanje novih i sl.
Moderatori utjecaja razvoda i njegovih medijatora
Moderatori su varijable ili čimbenici koji pomažu ili, ako nisu prisutni, otežavaju djeci da se prilagode novim uvjetima života, a to mogu biti osobine djece i skrbnika, prilike ili organizacija života djece nakon razvoda i sl. Obično se među moderatore ili zaštitne čimbenike svrstavaju varijable rod i dob djeteta, potpora koju dijete dobiva u sredini u kojoj živi, s kime dijete živi, osobine roditelja-skrbnika itd.
> Rod djeteta
Razvod roditelja nepovoljnije djeluje na dječake, ali ovisno o njihovoj dobi u vrijeme razvoda (dječaci se teže prilagođavaju u predadolescentskom razdoblju), a razlike između njih i djevojčica u težini prilagodbe na razvod ne smatraju se osobito značajnima.
>Dob djeteta
Starija istraživanja sugeriraju da su djeca između treće i devete godine najosjetljivija na razvod. Danas prevladava mišljenje da razvod uglavnom jednako negativno djeluje na djecu bez obzira na dob.
>Potpora koju dijete dobiva u okruženju
Dijete će se brže i jednostavnije prilagoditi novim životnim uvjetima ako dobiva potporu od svoje okoline (rodbina, vršnjaci, škola, terapijska pomoć...).
> Rod roditelja-skrbnika
U praksi u RH i drugim zemljama kod sudskog postupka dijete se najčešće dodjeljuje majkama iz razloga što se smatra da je za dijete najbolje da živi s majkom zbog emocionalne povezanosti. Neki autori tvrde da je to štetno jer se ne vodi računa o spolu djeteta i potrebi modela identifikacije (za dječake). Ovo otežava formiranje identiteta i prilagodbu dječaka u novim uvjetima života. Treće je stajalište osobito popularno u SAD-u. Prema njemu je za djecu najbolje da roditelji dijele skrbništvo i da se oba roditelja brinu za djecu.
>Osobine roditelja-skrbnika
Osobine koje posjeduje roditelj-skrbnik mogu pomoć ili štetiti prilagodbi djece nakon razvoda. Uspjeh roditelja-skrbnika ovisi o tome koliko mu je novonastala situacija jasna, koliko mi je jasna nova uloga koju je dobio nakon razvoda i odgovornost prema djeci, koliko je sposoban suočiti se s različitim frustracijama i problemima proizašlima iz situacije te koliko se uspješno snalazi u cjelokupnoj situaciji. Doživljaj krize bit će veći ukoliko je roditelj-skrbnik prisiljen sm se boriti s novonastalim problemima.
Dugotrajne posljedice razvoda braka na djecuPostoji malo valjanih rezultata kad su dugotrajne posljedice razvoda na djecu u pitanju. Kako bi se ustanovile dugotrajne posljedice, potrebno je provesti i dugotrajna longitudinalna istraživanja koja se slabo koriste zbog svoje kompleksnosti i skupoće provođenja.
A. Kulka i H. Weingarten (1979; prema Kolesarić, Krizmanić i Petz, 1991) koristili su se podacima javnog mnijenja provedenog u razmaku od 20 godina na istom uzorku ispitanika. Ispitanici su bili podijeljeni u dvije skupine: prvu su predstavljali ispitanici koji su prvih 16 godina živjeli s oba roditelja, dok su drugu sačinjavali ispitanici koji su živjeli s jednim roditeljem (bilo da je jedan umro ili su se razveli). Nisu utvrđene značajne razlike grupa u pogledu prilagođenosti, zadovoljstva u životu, optimizma prema budućnosti itd. No, ispitanici iz druge grupe su bili znatno češće nezadovoljni svojim djetinjstvom, tj. tvrdili su da im je djetinjstvo bio najnesretniji dio života. Također, češće su izjavljivali da imaju problema u vlastitom braku i razvodili su se češće nego pojedinci koji su proveli djetinjstvo s oba roditelja.
Zaštita najboljeg interesa djeteta u postupku razvoda braka roditelja
U načelnim opredjeljenjima Konvencije o pravima djeteta (UN, 2001) naglašava se društvena briga za obitelj, odnosno za društvene aktivnosti koje trebaju osigurati istinsku zaštitu prava djeteta. Djeca su shvaćena kao neovisni pravni subjekti kojima su priznata izvorna ljudska prava. Ovo shvaćanje djece temelji se na 4 opća načela Konvencije o pravima djeteta, a to su: načelo nediskriminacije; pravo na život, te pun i harmoničan razvoj; načelo najboljeg interesa djeteta i načelo slobode iznošenja mišljenja.
Konvencija o pravima djeteta (UN, 2001) uključuje:
• pravo svakog djeteta da živi s roditeljima
• pravo na posebnu zaštitu i pomoć države
• pravo na susrete i druženja s oba roditelja
• pravo na odgovarajući način, u skladu s dobi, saznati razloge razvoda braka i izraziti svoje mišljenje
• prava na sudjelovanje koja uključuju slobodno izražavanje vlastitog mišljenja o svemu što se tiče djeteta
• mišljenju djeteta treba se pridavati važnost i to mišljenje treba uzeti u obzir kad se odlučuje o svim pitanjima koja se tiču djeteta
Obiteljski zakon koji se primjenjuje u Republici Hrvatskoj donesen je 2003. godine i dopušta sucima u postupku razvoda braka mogućnost da dijete pitaju s kim bi željelo nastaviti živjeti, ali oni to izbjegavaju zato da djecu ne bi doveli u izrazito stresne situacije. Ispitivanja najboljeg interesa djeteta te eventualno ispitivanje želje djeteta s kojim roditeljem želi nastaviti živjeti provode centri za socijalnu skrb. Razlog tome je i taj da sud nema mogućnost otići u obitelj da bi s djetetom razgovarao u njegovu prirodnu okruženju.
Razvod braka u brojevima
Prema službenim statistikama koje objavljuju pojedine zemlje, Ujedinjeni narodi i druge organizacije, postoje velike razlike među državama s obzirom na učestalost razvoda. U većini zemalja zabilježen je pad broja sklopljenih brakova i porast broja razvedenih brakova. Najviši porast razvedenih brakova zabilježen je u bivšim socijalističkim, danas tranzicijskim zemljama poput Rusije (5,3 razvedena braka na 1000), Letonije (3,2), Estonije (3,2) i sl. I u Sjedinjenim Američkim Državama došlo je do porasta broja razvedenih brakova (4,2 razvedena braka na 1000).
Republika Hrvatska
I u Republici Hrvatskoj bilježi se pad broja sklopljenih brakova i porast razvedenih brakova u posljednjih pedesetak godina što se može vidjeti i sa priložene slike.
Broj sklopljenih brakova prepolovio se u odnosu na broj stanovnika. Svake godine stupi u brak tek 22 tisuće parova - odnosno 5 parova na svakih 1.000 stanovnika. To je dvostruko manje nego 1950. kad je brak sklapalo 10 parova na 1.000 stanovnika. Ali i uz tako mali broj sklopljenih brakova jako je porastao broj razvoda. Dok je 1950. razvedeno tek 8% sklopljenih brakova, danas se taj postotak uvećao skoro 3 puta i porastao na 22%.
Usprkos uvriježenom mišljenju o tzv. "kritičnoj sedmoj godini", najviše je raskinutih bračnih zajednica bilo između desete i četrnaeste godine braka (toliko je naime trajalo 776 brakova). Prosječno se u Republici Hrvatskoj brakovi razvode nakon 14 godina. Najviše se supružnika razvodi u dobi između 30. i 39. godine života, a slijede ih oni između 40 i 49 godina.
U današnje vrijeme razvod braka sve je češća pojava . Za vrijeme samog čina razvoda braka, te nakon njega, najviše pate upravo djeca. Nedvojbeno je da je razvod velika promjena u životu svakog djeteta. Kako će se on odraziti na njegov budući život, ovisi prvenstveno o tome u kakvim će odnosima nakon razvoda ostati njegovi roditelji, ali, isto tako, i o tome kako će se svako dijete postaviti prema novonastaloj situaciji u kojoj se nije našlo svojom voljom. Razvod uključuje niz faktora koji mogu, ali nužno ne moraju imati trajne posljedice na dijete. Također, pojedini problemi vezani uz razvod nisu dovoljno istraženi ili im je data premala važnost, stoga bi bilo dobro da se detaljnije istraže efekti razvoda braka na emotivni i socijalni razvoj djeteta.
iz literature( Narodne novine,Beyer, R. I Winchester, K. (2006). Mama i tata se rastaju: što ću ja sad?,Uvod u psihologiju, Psihologija braka i obitelji)
