odgoj 1981 i 2011

[supermuma]

situacija1: petar i marko su se potukli u školi
1981- okruže ih druga djeca, petar pobijedi. jedan drugom stegnu ruke i postanu najbolji frendovi
2011- direktor škole pozove policiju koja sasluša dječake i njihove roditelje. oba dječaka i njihovi roditelji moraju posjećivati godinu dana program za sprečavanje nasilja

situacija2: mate je nemiran u razreu i ometa druge učenike
1981- učiteljica ga pošalje kod direktora i taj mu prilipi nekoliko odgojnih.  nakon toga se mate vrati u razred i miran je najmanje 7 dana i ne ometa nastavu. nakon toga se lekcija ponavlja. kroz nekoliko godina postane pametniji, umiri se i postane cijenjeni kuhar
2011- matu pošalju kod školskog psihologa koja ga dalje uputi kod psihijatra koji mu prepiše tablete koje su močni sedativi. njegovi roditelji počmu dobivati dodatak za dijete sa posebnim potrebama te mali mate dobije potvrdu da je dijete s posebnim potrebama. uđe u ulogu bolesnika tako da godinama posjećuje psihijatrijske ustanove

situacija3: juru boli glava i u školu ponese 2 aspirina
1981- od učiteljice dobije čašu vode da popije tablete
2011- učiteljica obavijesti školskog psihologa da jure pije neke tablete, ova obavijesti direktora koji pozove policiju. policija sasluša juruzbog mogućeg posjedovanja ilegalnih droga i kod njega kući naprave raciju. nakon toga se dugo govori da se jure drogira i da je narkoman

situacija4: neoprezno se igrajući loptom mali ivan razbije susjedima prozor. zbog toga ga otac nekoliko puta udre po guzi
1981- ivan postane pažljiviji u igri i izraste u normalnog dječaka, završi škole i postane uspješan poduzetnik
2011- ivanovog oca zatvore zbog zlostavljanja djeteta, ivana daju u udomiteljsku obitelj gdje tokom vremena postane član lokalne bande maloljetnih kriminalaca. psiholog uvjeri ivanovu sestru da je i ona morala biti zlostavljana tako da njihov otac 3 godine provede u zatvoru

situacija5: nino napuni konzervu barutom koji je izvadio iz nekoliko petardi i tom napravom raznese mravinjak
1981- mravi izgrade novi mravinjak
2011- zbog eksplozije pozovu policiju, vojsku i specijalne jedinice. nina optuže za teroristički akt. služba državne sigurnosti se pridruži istrazi i počme detaljno istraživati njegove roditelje, zaplijene im kompjutere, a ostalu djecu privremeno smjeste u sigurne kuće. ninov otac bude stavljen na listu državnih neprijatelja i dobije trajnu zabranu zapošljavanja u državnoj službi.

situacija6: tokom igre jelena padne i razbije koljeno. dok plače priđe joj učitelj i pomiluje je kako bi je utješio
1981- jeleni je odmah bolje i ubrzo nastavi sa igrom
2011- učitelja optuže za nepoštovanje djetetovog prava na tjelesni integritet i neprimjereno dodirivanje maloljetnika. pojavi se sumnja da je pedofil. privremeno ga suspendiraju do kraja istrage. poslje višegodišnjeg procesa na kraju ga osude uvjetno. nakon neuspješnih pritužbi slučaj završi na europskom sudu. jeleni kao žrtvi zlostavljanja predlože da redovno posjećuje psihijatra.

(prevedeno iz slovenskih novina glosa)

nažalost istinito  pod krinkom poštovanja nekakvih prava ovoga, onoga ne znam ni ja čega rade više štete nego koristi. i danas je puuuno više nasilja, pervezija i monstruma nego prije 

[lela-sa]

1981 - Odgojne metode svih vrsta su svima dopuštene i dijeca su u pravom smislu dijeca, poštivajući starije i vlast!
2011 - Odgojne metode se prebacuju sa tate na mamu i obratno jer ni jedno nema dovoljno vremena da shvati kako njegovom dijetetu treba dobra batina a nakon nje barem 3h tupljenja o pogreškama koje radi i adekvatna kazna narednih mjesec dana!

[lela-sa]

Pa kako da dijete bude normalno kad je od ranog djetinjstva ubačeno u petu brzinu gdje se ni roditelji ne snalaze a kamoli dijeca. 
Većina je prepuštena samim sebi i ta 'diječija prava' koja se odnedavno toliko promoviraju su samo jedno veliko s*anje u svom ovom haosu življenja.

[antoniasb]

i dica su 1981 bili puuuno sretniji i  normalniji nego danas

i šta smo zaključili  da mi koji smo imali kao "normalno djetinjstvo" i sebe nazivamo "normalnima" odgajamo nenormalnu dicu  a di je greška u sustavu svako doba nosi svoje već sam negdi pisala o tome i moja mama meni govori kako je ona imala normalnije i bezbrižnije djetinjstvo od moga,njena mama-moja baka isto tako tvrdi i sigurno će moja djeca svojom djeci sutra pričati kako su oni imali sretnije i mirnije djetinjstvo i tako možemo u nedogled  svakome je njegovo bolje i ljepše 

[antoniasb]

nikave ustanove ni stručnjaci...ma nitko te nemože naučit da budeš roditelj već to jesi ili nisi a da ogajamo nenormalnu dicu sam izvukla iz tvoje rečenice
... i  normalniji nego danas
i slažem se da djeci treba biti primjer i autoritet ali ne autoritet u smislu da se dereš na djecu i braniš im sve i da te se djeca boje  već da im treba znati objasniti,saslušati i biti dosljedan bez ikakve sile i vike i imati živaca... šta očekivati od djeteta na kojeg se roditelj izdere svaki put kada je pogriješilo  često ta djeca koju su neodgojena,divlja i svakakva imaju slične primjere naše "normalne" generacije doma i nisu djeca kriva za ništa,sva one se rađaju kao maleni anđeli i mi smo ti koji ih oblikujemo,usađujemo im načela,učimo ih ponašanju i odgajamo ih da imaju svoj stav prvenstveno svojim primjerom pa tek onda riječima,čast iznimkama ali kod većine divlje,neodgojene i bezobrazne djece uzrok je to što je roditeljski odgoj zakazao bilo to da se djetetu sve puštalo ili mu se sve branilo
i djete se odgaja sa 1/2/3/4/5 godina a ne sa 10/15 onda bude već kasno

[lela-sa]

Ja se slažem u potpunosti sa smuminim zadnjim postom.  Tehnike vaspitanja djece su raznolike baš kao i dječiji karakteri. Što kod jednog djeteta pali, kod drugog ne.  Jedno je sigurno, roditelji imaju sve manje vremena a i ono malo gledaju da provedu u lijepoj atmosferi, bez dreke, buke i svađe, pa to u konačnici prijeđe u naviku što djeca itekako koriste. Ne mogu se sve stvari kod svakog djeteta riješiti lijepom riječju, nekad su potrebne i zabrane, ljutnja...da se zna ko je stariji. 
Autoritet se dakako ne stiče dernjavom(imam primjer u vlastitoj kući  )posebno ako ta dernjava postane svakodnevnica, djete će ili prolupati ili oguglati. Mislim da je osnovno biti dosljedan u načinu odgoja i ne miješati kruške i jabuke zavisno od raspoloženja. 
Što se tiće obrazovnih ustanova tu je već odavno najzastupljenija korupcija. Ako su roditelji 'jaki' ili možeš imati potencijalnu korist, nema šanse da djete dobije po ušima. 
E, tu je mumo razlika u odnosu na prije, iliti najkraće formulisano, razlikom socijalizma i kapitalizma. 

[Šmubulica]

Karikiran tekst ali poanta se da izvući.
Ja bih prva reagirala kad netko tuče svoje dijete, bez obzira poznajem li tu osobu ili ne. Ali to sam ja. 

Ono što je  po meni velika pogreška je konstantno naglašavanje dječjih prava, negdje po putu smo zaboravili na obaveze pa se dovodimo u situaciju da djeca ako povisiš ton na njih prijete plavim telefonom. S druge strane prepopustljivi roditelji koji nemaju vremena/želje/volje bavit se djetetom pa će mu dati sve samo da ih puste  na miru.
Slažem se s lelom  da je dosljednost osnova odgoja, tu su greške konstantne, tipa- nećeš gledat crtić večeras zbog toga i toga, a onda do večeri mama/tata zaborave što su rekli ili ih je prošao bijes ili štatijaznamšta.   
Ali ne slažem se da dijete ako je napravilo nešto pogrešno treba nalupati da bi shvatilo.

Odgoj nisu batine, odgoj nije ni dreka i ako je to ono što postaje normalno (a većini postaje jer su u konstantnoj strci, nervozi, problemima) onda je glupo pitanje kakva su nam djeca jer uče od nas. Da me krivo ne shvatite, ja sam se prva više puta zaderala na Karlu, nije to ništa nenormalno jer svi izgubimo živce u nekom trenu, nenormalno je ako je to prva reakcija u odgoju, a da o batinama ne pričam.
Ako hoćeš poniziti dijete, ubiti mu samopouzdanje odgajaj ga batinama i drekom, a to dijete će puknuti kad tad, pitanje je samo na koji način. 

Poštivanje roditelja ne postiže se tako, postiže se razgovorom i postavljanjem pravila koja dijete ne može naučiti čim izađe mami iz droba, uči ih godinama. I sva priča koja se čini uzaludna u nekom trenu mora rezultirati dobrim i nitko me ne može uvjeriti u suprotno.
Postoje iznimke naravno, postoji i okolina i u današnje vrijeme stvarno moramo moliti Boga da ne upadnu u loše društvo i da ih ono ne povede za sobom, ali ako je odgoj u kući baziran na razgovoru, posvećivanju vremena djetetu... rezultata bi moralo biti.
Druga je priča što bi neki roditelji htjeli instant proizvod, izrađen, upakiran i predan nama gotov i prekrasan pa im je za sve probleme s djetetom kriv netko drugi.

Svi bi mi morali stati sami sa sobom i uistinu sagledati kako ih odgajamo, jesmo li mi baš tako savršeni, a oni tako nemogući, da ne kažem zločesti ili su možda razmaženi ili su se naučili na naše pomicanje granica pa to itekako koriste... Mogli bi o ovome razglabati do sutra...

[antoniasb]

Šmubulica izvrsno si to napisala 

[antoniasb]

pa naravno da stojiš iza svoga kakva bi ti to bila osoba da ne stojiš   a teme i postoje da se raspravlja o njima a ne da jedni druge uvjeravamo da je samo nečiji osobni stav ispravan a od nekog drugog da ne...svatko svoju djecu odgaja najbolje kako zna ,ja nisam za batine ni dernjavu niti dozvoljavam da mi se drugi upliću u odgoj,trudim se svom djetetu usadit neka načela a ako ne uspijem to će biti jer sam očito negdi zakazala ja a i mm kao roditelji a ne radi nekog mate,šime,pere ili sustava   priznam ima divlje djece koja su takva radi vanjskih okolnosti,društva,bolesti ali najviše je takvih jer su se doma nagledali svega,naslušali dernjave,primili batina ili nitko nije obraćao pažnju na njih ... evo ti najnoviji slučaj premlaćivanja u zagrebu  

nakon razgovora sa sudionicima incidenta, za premlaćivanje krivom smatra djevojčicu koja ne poriče sukob, no tvrdi da je bilo 'samo' naguravanja i a je za to kriv dječak dok njeni roditelji, pak, ne priznaju nikakvu odgovornost svoje kćeri. Međutim, prevagu su donijele kolege iz razreda koji su svjedočili u korist dječaka kojem su batine bile namijenjene i potvrdili su priču o premlaćivanju nedužnog kolege.

i biće da je opet sada sustav i ta djevojka kriva a ne odgoj i njeni roditelji  

[lela-sa]

Antonia, naravno da su roditelji krivi.  To je ono o čemu sam pisala u prethodnim postovima, život se u svemu ubrzao sa 60 na 200 na sat i mi samo pokušavamo sustići vrijeme a to je teško, zapravo nemoguće. 
U svemu tome djeca najviše ispaštaju jer koliko god se trudili svi smo daleko od savršenih roditelja. 
Žene su se borile i izborile za svoja prava, dok su radile na toj borbi večina ih je pomalo zapostavila iskonske vrijednosti i obaveze koje im je priroda nametnula, biti na prvom mijestu majka, supruga i odgajateljica pa onda parirati sa muškarcima i graditi karijere koliko im ostatak vremena dozvoli.
Baš me zanima ko su roditelji te djevojčice  ::m''m:: a mogla bih da se kladim kako su neki snobovski tipovi okrenuti ka zgrtanju novca, sa razmišljanjem da se sve može kupiti istim, pa i odgoj vlastite kčeri. 
Od takvih i slićnih roditelja ne može se bolje ni oćekivati. 
Mislim da smo ipak malo skrenuli sa teme jer nije riječ samo o roditeljskom odgoju već generalno razlici u ponašanju roditelja, odgojnih i edukacijskih ustanova pa samim tim i djece, nekad i sad. 

[antoniasb]

istina  ali mi smo generacija te divne 80-e koja odgaja tu današnju djecu - di je onda greška u sustavu ako smo mi imali tako divno djetinjstvo a danas odgajamo divljake  ne kužim i o tome ja pričam cilo vrime

[unicorn]

ukratko ću reći da se potpuno slažem sa svime što je smuma napisala i u potpunosti potpisujem sve njene postove  jer mislim potpuno isto kao i ona - u svemu   
Pogreška je u tome što se ne dopušta učiteljima i roditeljima da budu strogi i da imaju autoritet nad djecom, pa si djeca dozvole sve i svašta i tu nastaje problem, društvo ih štiti jer su stalno ''dječja prava ugrožena'' od strane roditelja, dok ih istovremeno taj isti sustav i društvo ne štiti međusobno same od sebe i svojih vršnjaka pa se i događa to što se događa 

[Šmubulica]

Ma mene samo zanima što to po vama znači biti strog i imati autoritet nad djetetom i tko to ne dozvoljava roditeljima? 
Za mene kažu da sam prestroga i nitko mi to ne brani, ni društvo ni okolina niti me itko prijavio socijalnoj službi.
Ne udaram je, a opet imam autoritet nad njom. Ne kužim. 

Strog roditelj nije onaj koji udara dijete i dnevnim urlanjem ga dovodi u red. Taj nije strog nego nema nikakvu kontrolu nad sobom i pojma kako bi odgojio dijete.

[lela-sa]

istina  ali mi smo generacija te divne 80-e koja odgaja tu današnju djecu - di je onda greška u sustavu ako smo mi imali tako divno djetinjstvo a danas odgajamo divljake  ne kužim i o tome ja pričam cilo vrime

Greška je u nama, nametnuta okolnostima današnjeg 'modernog' življenja i nije samo sustav kriv već i mediji koji svako malo propagiraju neke nove teorije o odgoju. Imam osjećaj da se vremenom izgubila spontanost i sve se radi po nekom šablonu nametnutom od strane tih istih medija. 
Zašto moje dijete mora imati određeno vrijeme kada će da jede, spava, igra se, sere, piški(karikiram)... jer ja to nisam imala u tim zlatnim 80-tim, niko mi nije uvodio dnevni režim već sam bila opuštena i spontana. 
Danas se ne osjećam divljom i neodgojenom jer to nisam, samo imam predivno sjećanje na to isto djetinjstvo. 

Ma mene samo zanima što to po vama znači biti strog i imati autoritet nad djetetom i tko to ne dozvoljava roditeljima? 
Za mene kažu da sam prestroga i nitko mi to ne brani, ni društvo ni okolina niti me itko prijavio socijalnoj službi.
Ne udaram je, a opet imam autoritet nad njom. Ne kužim. 

Strog roditelj nije onaj koji udara dijete i dnevnim urlanjem ga dovodi u red. Taj nije strog nego nema nikakvu kontrolu nad sobom i pojma kako bi odgojio dijete.

Šmubi, slažem se u potpunosti da dreka, vika i batine ne stvaraju autoritet jer, kako već gore navedoh, imam takvog kod kuće i ništa drugo nije postigao osim da ga dijete jednog dana mrzi ili više uopće ne doživljava. 

ukratko ću reći da se potpuno slažem sa svime što je smuma napisala i u potpunosti potpisujem sve njene postove  jer mislim potpuno isto kao i ona - u svemu   
Pogreška je u tome što se ne dopušta učiteljima i roditeljima da budu strogi i da imaju autoritet nad djecom, pa si djeca dozvole sve i svašta i tu nastaje problem, društvo ih štiti jer su stalno ''dječja prava ugrožena'' od strane roditelja, dok ih istovremeno taj isti sustav i društvo ne štiti međusobno same od sebe i svojih vršnjaka pa se i događa to što se događa 

Eto, roditelje sam izostavila, jer hajmo reči da im niko ne može uskratiti pravo na strogost u odgoju ali se slažem da je prosvetnim radnicima uskračeno to pravo što se samo nama obija o glavu i dešavaju se stvari poput slućaja koji je Antonia navela. To vam je isto kao sa policijom, vode se da su neka vlast a nemaju pravo upotrebe pendreka a kamoli vatrenog oružja!  I šta očekivati od njih, da nas zaštite?! 

U starom sistemu je postojao poredak od vrha prema dnu gdje se znalo ko, šta, kako i koje ovlasti ima, u ovom novom, svi samo pametuju i izmišljaju toplu vodu dok se narod ubija, siluje, drogira...a djeca sa svojim pravima prihvaćenim zakonom su dobila odriješene ruke da postanu kriminalci i lopovi jer ne štiti ih više policija, već PRAVA DJETETA u ovom usranom modernom vremenu. 

p.s. Sorry na izražavanju ali morala sam. 

[antoniasb]

dobro pitanje  zašto bi netko branio da budeš strog prema djetetu  meni strog ne znači batine i deranje tako da ni ja ne kužim o čemu vi pričate  i naravno da nasilje treba kažnjavati i prijavljivati socijalnim službama i zaštitit prava djeteta jer odgoj nisu deranje i batine

[lela-sa]

A šta ti konkretno podrazumjevaš pod nasiljem nad djetetom? 

Za mene batine, tipa udarca po guzi šibom kad dođe žuta nije nikakvo nasilje. To mi je sasvim normalno i od pamtivjeka se upražnjavalo. 
Pa šta je sa onim pričama koje ste i same bezbroj puta čule, posebno od muškaraca, kako su ih očevi znali nalemati. Tipa: "Došao sam mortus pijan a dočekala me šaka iza vrata, odmah sam se otrijeznio!" 
Šta mislite da su se takve stvari prijavljivale? Pa, domovi za nezbrinutu dijecu bi bili prepuni a isto tako i zatvori nasilnim roditeljima. 

[neli]

  ali udariti dijete, pa makar i "po guzi", meni  znači poniženje    što za mene , što za dijete  , gubitak kontrole i to nije odgoj   od toga nema ništa.... slažem se sa šmubi, u svemu što je rekla    djecom se treba baviti 24 sata na dan, do kraja života - zato ih i imamo 

[antoniasb]

vidiš meni to nije normalno i za mene je to kao što neli kaže ponižavanje  isto kao i ono kada roditelji govore djetetu što si tako glup,nesposoban,pogledaj se i sl. ....mene moji nisu tukli pogotovo mama koja nikad nije glas povisila na mene pa nisam divljak nikakav i imam ogromno poštovanje prema njoj i dan danas pazim da je sa svojim postupcima ne razočaram i mislim da bi sa svojim udarcima postigla samo kontra efekt tj. da bi bila iz revolta još gora  
a što ti svom djetetu dokazuješ kada ga udariš šibom po guzi   da je normalno podići ruku na nekoga ,da je normalno služiti se udarcima tj. da ti je to nekakav oblik komunikacije ili je tebi tako lakše,ispušeš se u sekundi i  svi mirni do sljedećeg puta

[neli]

antonia    upravo to sam htjela reći... time se djetetu samo poručuje da je uredu udariti nekog, i da je to normalno  a nije.... ja isto nikad batine nisam dobivala, nije se urlalo na mene, sve se lijepo i razgovorm postizalo, normalnim tonom, i imala sam ograničenja i pravila , koja sam poštovala, isto kao i roditelje (još dan danas nisam nikad opsovala pred njima)
treba znati pristupiti djetetu, naći zajednički jezik s njim, razgovarati na njegovom nivou i ako treba 300 puta dnevno tupiti jedno te isto    jednom će shvatiti....djeca uvijek iskušavaju granice do kojih mogu ići, a mi se trebamo postaviti tako da oni shvate kad je dosta-ali ne batinom i urlanjem.... jer oni isto tako vide da mi gubimo kontrolu, i iskorištavaju to.... treba se izboriti da te dijete poštuje kao roditelja,ali isto tako da roditelj poštuje dijete kao osobu i individuu- a s time dolazi i autoritet

[lela-sa]

Upravo kao što kažete, svako dijete je individua za sebe i ponekom djetetu se ne može dokazati lijepom riječju, posebno ako zakaže odgoj u ranom stadiju. 
Povisiti ton na djete mi je isto sasvim normalno kada se svim lijepim metodama oglušava na zabrane i savjete. 
Tuči dijete svakodnevno, govoriti mu da je debil, nesposobnjaković... mi je  od toga nastaju potencijalni delikventi.
Ni mene moja majka nikada nije tukla ali sam milion puta poželjela da mi opali šamar samo da mi ne tupi svaki dan. 
I ne, ne poštujem je zato što mi je tupila a što me nije tukla već što mi je majka i što sam uvijek smatrala da tako trebam. 
Da li je to stvar odgoja  .
Ni ja na svoju djecu nikada nisam podigla ruku, valjda nisam imala toliki razlog ali da me počne lagati, provocirati, omalovažavati, oglušavati se na moje lijepe riječi...Boga mi ne garantujem da ne bi dobio batine pa neka me prijavljuje kome hoče. 
Ovo isključivo govorim za Nadira jer za djecu do školskog uzrasta ne podrazumjevam ovakve metode, tek kada postanu svijesna sebe i svoga postojanja u pravom smislu riječi.

[zomato]

neću puno pametovati jer svaka od vas u nekim stvarima ima pravo a u nekima ne...
jedino što mislim da je važno naglasiti je da odgoj nema veze s vremenima, ni dal su to 50-e, 60-e, 70-e ili današnje godine...
odgoj ovisi o nama, ljudima, i mi smo ti koji uspostavljamo odnos sa vlastitom djecom, bilo dobar, bilo loš... 
i takve ljude na kraju i stvaramo 
i tek kad oni odrastu moći ćemo vidjeti što smo zapravo stvorili 

[antoniasb]

lela nadir je već formirana mala osoba ,djete se odgaja od samog starta a ne od 10/15 god. i da ti on slaže i mulja da ga ti premlatiš što misliš da će ga to zaustavit u daljnjem laganju...
možda se varam ali ja mislim da to može samo izazvat još veći inat,bijes i nepoštovanje prema roditelju
 ja sam isto radila greške kao i svi klinci i jednom sam pošteno zabrljala,nakon toga se posvađala sa ocom,svašta mu izgovorila i otišla u svoju sobu i tada je on došao za mnom sjeo na krevet,pogledao me i započeo priču ali uz to što je pričao meni je bilo dosta da mu vidim onaj razočarani i tužni pogled u očima da shvati što sam napravila i da se pokajem a da me tada udario i primjenio bilo kakvu silu sigurna sam da bi iz inata nastavila sa svojim sra****

[neli]

Ni ja na svoju djecu nikada nisam podigla ruku, valjda nisam imala toliki razlog 

oprosti, ali kada je razlog dovoljno velik? kada postoji opravdanje za batine?

ako te dijete počne lagati, provocirati idt. onda tu ne valjda nešto drugo, vjerovatno postoji neki problem, ili u komunikaciji ili  je dijete jednostavno iskusilo nešto sa čime se nezna nositi,a što se očituje na tako... pa i tome treba doskočiti na adekvatan način    treba se prilagoditi djetetu, njegovim godinama, njegovom načinu razmišljanja, njegovim potrebama.... svaka promijena ponašanja je rezultat nečega što se dogodilo  a roditelj je tu da pokaže djetetu na koji način se treba nositi sa određenim situacijama, naravno razgovorom 

[mlana]

Sve čitam i čitam i samo si razmišljam.  ::m''m::

Ja ovako mislim, kako je bilo i prije tako je i danas. Kako mi odgajamo svoju djecu tako su ih odgajali i prije dok smo mi bili djeca.
Stvar je u tome što sada sve to gledamo drugim očima jer smo danas mi roditelji i pokušavamo svoju djecu odgojiti najbolje kako znamo. I dok smo mi bili djeca bilo je isto kao i sada samo što smo mi onda bili djeca i imali smo druge brige i druge stvari na pamati a ne kako  tko odgaja djecu i da li je netko strog ili ne. I prije je bilo "divljaka" i ne odgojene djece samo što smo tada i mi bili djeca pa to nismo primjećivali a ako pitate naše roditelje svi će u jedan glas reči toga nije bilo. Ma nemojmo se zanositi,bilo je svega samo možda ne u ovolikoj mjeri tj nije se tada toliko javno pričalo o svim tim stvarima.
Ju ću jedino razliku povući u školstvu jer sada imam školosko dijete a dobro se sjećam još svoje faze škole. Dakle po meni je tu sustav totalno u banani. Pamtim da ako je netko bio zločest ili slično da su nastavnici smjeli povisiti ton prema učeniku barem u onoj mjeri kako bi i roditelji poviknuli doma na dijete, a danas toga nema.    Danas nastavnici pričaju sa đacima muci cuci, dozvoljavaju im previše toga i neću reči da im nemogu ništa (jer mogu) ali nažalost ne smiju, jer tako nalaže naš sustav, nego se u tim situacijama zove roditelje i priča se sa njima i bla bla a ništa se ne napravi. Kada bi nastavnik koji puta moga poviknuti na to dijete vjerujem da to isto djete nebi sralo i dalje ( na izrazu) To vam sve pričam jer smo mi imali (tj moje djete) dječaka u razredu koji je bio grozan a učiteljica s njim priča muci cuci. Je je...kako da ne.
Naša su djeca okružena plavim telefonima i hrabrim telefonima i u tim istim školama ih uče njihova prava tako da se ovi samo prijete tim telefonima i zvanjima.

Ja sam inače isto jedan od zagovornika bez batina i mislim da se batinama ništa neće postići. To je moje mišljenje.

[lela-sa]

Rezime:

Svi smo danas u banani jer baš zato što školstvo i druge ustanove nemaju 'moč' na djecom mi bi smo trebali biti strožiji ali ne, vidim većina vas ne podržava strogost ni u kom obliku. 
Slažem se da batine nisu rješenje problema ali s druge strane znam toliko ljudi koji su prema svojim očevima imali ogromno strahopoštovanje i izrasli su u normalne, poštene osobe...i sto će vjerovatno vama biti paradoks, jako su zahvalni tim istim očevima što su ih u određenim trenucima znali otrijezniti šamarom pa im više nije padalo na pamet da rade gluposti. Dok su bili djeca postojalo je strahopoštovanje a kada su izrasli u ljude ostalo je samo poštovanje.
Napominjem, niti sam imala oca, niti nekog ko će me tim metodama usmjeravati, samo sam navela primjere oko sebe kojih je bilo mnoooogo za razliku od danas kada svi pokušavamo biti frendovi sa djecom...bumo vidjeli za par decenija kako će se naš blagi odgoj manifestovati, sada je apsurdno i pričati o tome jer svi imamo relativno malu djecu i skoro nikakvo iskustvo sa pubertetom i svim popratnim pojavama. 

[Šmubulica]

Ja imam oca za kojeg sam osjećala strahopoštovanje... bila sam dobro dijete, odlična učenica... do nekih godina.
E, onda me strogost- bez razgovora i objašnjavanja određenih odluka- dovela do toga da sam postala prkosna i divlja...

Završila sam fakultet, udala se, sve je bilo po planu, ali ne zbog njega nego zbog sebe. I jedva sam čekala da se osamostalim da mogu pobjeći jer nikad nisam prihvaćala da je šaka udarena u stol konačan odgovor i da nije bitno da ja znam zašto.
Danas ne osjećam poštovanje prema njemu zbog toga, sigurna sam da je onaj način na koji me odgajao bio potpuno pogrešan... i svoje dijete odgajam suprotno onome čemu se on učio na meni.
I vjeruj mi, nikad mu na tome neću biti zahvalna.

Kod mene se strogo znaju pravila, ali ta pravila i odluke imaju uvijek bez iznimke objašnjenje zašto, slušaju se jer su bazirana na upornosti i dosljednosti.
Ne znam, možda će se moje dijete sutra pretvoriti u divljakušu, ali ja ću prije nego se izderem i (ne daj Bože nikada) udarim svoje dijete itekako potrošiti glas objašnjavajući joj zašto. Vjerujem da će biti dovoljno.

[Dani]

Ja imam oca za kojeg sam osjećala strahopoštovanje... bila sam dobro dijete, odlična učenica... do nekih godina.
E, onda me strogost- bez razgovora i objašnjavanja određenih odluka- dovela do toga da sam postala prkosna i divlja...

Završila sam fakultet, udala se, sve je bilo po planu, ali ne zbog njega nego zbog sebe. I jedva sam čekala da se osamostalim da mogu pobjeći jer nikad nisam prihvaćala da je šaka udarena u stol konačan odgovor i da nije bitno da ja znam zašto.
Danas ne osjećam poštovanje prema njemu zbog toga, sigurna sam da je onaj način na koji me odgajao bio potpuno pogrešan... i svoje dijete odgajam suprotno onome čemu se on učio na meni.
I vjeruj mi, nikad mu na tome neću biti zahvalna.

Kod mene se strogo znaju pravila, ali ta pravila i odluke imaju uvijek bez iznimke objašnjenje zašto, slušaju se jer su bazirana na upornosti i dosljednosti.
Ne znam, možda će se moje dijete sutra pretvoriti u divljakušu, ali ja ću prije nego se izderem i (ne daj Bože nikada) udarim svoje dijete itekako potrošiti glas objašnjavajući joj zašto. Vjerujem da će biti dovoljno.

ovaj post potpisujem u potpunosti.
osim ovog dijela o dosljednosti, ali trudim se i radim na tome, i to jeko.
nekad mi je teško, pokleknem.....
ali trudim se.

[neli]

lela, ja nemislim da je to strahopoštovanje, već samo strah  a ja ne želim da se mene moje dijete boji i da me samo zato sluša 

a strogost, pod time smatram pravila i zabrane, i adekvatne kazne ako se pravilo prekrši namjerno(naravno, primjerene djetetovoj dobi)
znači, ako sam ja zabranila da se upali komjuter, onda je to tako, i nema paljenja kompa ni za šta
i moje ga dijete neće upaliti jer zna da će onda biti bez kompa i igrica narednih nekoliko dana 
ako ga svejedno, unatoč zabrani upali, onda će još dobiti i zabranu gledanja crtića i sjedit će u kazni određeno vrijeme  bez povisivanja glasa i batina  pa nek onda vidi šta je njemu bolje
isto to vrijedi i za sve dugo, za sva pravila koja postoje kod nas , i manje više se poštuju (naravno, trebalo je puno vremena i objašnjavanja zašto je to tako i zašto se to mora, ali nakon nekog vremena je sve shvatio)
isto tako dopuštam djetetu da kaže i svoje mišljenje, zašto on misli da  bi to trebalo ovako ili onako, da se naljuti ako se tako osjeća, da pokaže osjećaje, jer je to normalno i to svi radimo, i tada mu pokušam objasniti ono što mu nije jasno ili smiriti ako se zbog nečeg ljuti (jer i oni isto tako moraju negdje izbaciti svoje frustracije, a  tu najviše ispaštaju roditelji jer su najbliži)

a "provoditi strogoću" na način da se kaže "to je tako, jer ja tako kažem" ili kratko i jasno "dosta, prestani, šuti, rekla sam ti..." je meni glupo i bezveze i nevodi ničemu nego samo neposlušnosti, inaćenju i djetetovoj frustriranosti  a ja to ne želim svojoj djeci
mogu reći da su moja djeca dobra, da slušaju, razumiju, razgovaraju s nama i da sve funkcionira baš zbog tih pravila i našeg odnosa prema njima