neznam zašto ali stvarno nisam paničar

ako mi je dijete bolesno, napravit ću što mogu kako bi mu pomogla sama ili zvati hitnu ako neznam što napraviti za savjet i po potrebi otići s djetetom u bolnicu ili doktoru i ne vidim razloga zašto bi trebala paničariti što će biti s njim - (sve dok nije u pitanju neka operacija ili opasnije stanje)
no kad je u pitanju recimo da mi dijete ostane u bolnici, nema te sile kojoj bi dozvolila da mi dijete ostane tamo a da ja nemogu biti s njim (ali ne zbog sebe, nego zbog djeteta)

mm je puuuuuuuuuno veći paničar od mene

i čim neko od njih ima visoku temp. on postaje zabrinut kao da im temp. nikad neće spasti

jedini put kad sam se bojala i nisam znala što napraviti je kad mi se Mario tresao, tj. drhtao a temp. mu je tek počinjala rasti, dok sam ga držala na sebi i omotala s dvije deke, a on je drhtao i drhtao, pa smo zvali tada hitnu, sve ostalo mi je prihvatljivo i ne paničarim (za sad

)