Franjo je godinama imao fazu da
ništa, ali baš ništa nije nitko mogao napraviti za njega, osim mene
. Dok sam bila na poslu, a čuvali ga MM ili svekrva, sve OK, al čim sam ja blizu:
"neeeeeee, hoću mamu 
, mamaaaaaa ... "I kad bi netko rekao
"dođi, ja ću ti (kaj već)... ", a on
"bude mama 
".
Naravno da ovu svoju kvočku od svekrve više nisam mogla slušati kako je to nezdravo, grozno, patološki bolesno
... ma, reko, ti si
patološki bolesna 
...
Kak je vrijeme prošlo, sve se sredilo. Danas oko njega radi ko kaj stigne, a kad me nešto zatraži (sok, crtić, drugu majicu ... ), a da ja ne mogu, ja velim "ne mogu sad, reci tati", on se bez problema obrati tati za to.
Jedino je za neke stvari podijelio dužnosti
. Tako npr. najprije mu dugo trebalo da se navikne da ga navečer kupa i sprema na spavanje MM, a sad unaprijed objavi: "Tata će kupati Hanju, a mama će donijeti dudu mlijeka i ispričati priču."
I isto ko Ivankin Igor: "Mama, tata i Hanjo idu u šetnju, a ti kuhaj jučak."
No bez problema prihvati i kad je drugčije, npr. da mu tata pročita priču za laku noć.
Jedino na čemu inzistira (zasad) je da uvijek po njega u vrtić dođem ja
; dvaput nisam, pa mi je to grdo zamjerio
A Tomica zasad nema specijalnih prohtjeva
.
