Izmišljanje i mašta

[zomato]

Naravno da sva djeca prolaze fazu kada vole preuveličati neki događaj ili izmisliti nešto,
i na taj način im se razvija mašta po mom mišljenju, što je jako dobro s jedne strane,
a ponekad zna i zabrinuti, ovisno o čemu se radi...

Kako vi gledate na to?
Podržavate li to izmišljanje, kako se ponašate u takvim situacijama?
I kada su vaša djeca s time krenula (ako jesu)?

Moja Eva tu i tamio nešto zna izmisliti, ima neke dogodovštine koje su samo njoj poznate i onda
priča o njima, i meni je to baš fora, uživam ju slušati...
Nekad kad ja ležim na kauču onda ona dođe i moje noge su joj vrata koja ja moram otvoriti i onda
ona ide u more, pa je more hladno pa se kao sva strese, pa je previše toplo (na drugoj strani kauča) pa ju peče, pa
onda pliva...
pa npr ima neke balone koje smo kupili u billi i svaki od njih joj je netko (samo primjera radi - narančasti je mama, zeleni je tata, bijeli baba itd) i onda ona s njima priča pa ih baca pa im se smije...
a ja uživam jer me jako podsjeća na mene 

[unicorn]

uopće neznam kako je to počelo, no Dino je u igri i dok je jeo znao reći da to nije on pojeo nego Luka 
i danas isto koji put u igri kad je kao došao netko i nešto uzeo ili napravio zna reći, to je bio Luka 
znam i vidim da je to samo igranje i baš mi je to slatko 
kad je nedavno imao crni prišt na dlanu i išao omotanom rukicom u vrtić, ja sam mu rekla neka kaže prijateljima da ga je to ugrizao lav i on je stvarno to i rekao djeci u vrtiću i oni su prihvatili njegovu priču i rekli da će se drugi put s njim boriti i pobijediti lava 
najčešće izmisli da je on lav ili da je čudovište koje nas napada, ili se jedno vrijeme igrao da je on djed Mraz i nosi nam poklone a mi se moramo praviti da spavamo dok on dolazi 
uglavnom uživamo i igramo se s njim i mi se pretvaramo u što treba po potrebi, tako volim to jer znam da je dijete i da je to dio odrastanja 

[mlana]

Lovro je maštovit u pričanju priča prije spavanja. Znamo započeti zajedno neku priču i onda ju
stvarati.
A Lanči je imala zamišljenog prijatelja tj ponija dok je bila mala i poni je svugdje išao s nama.
Ostavljali smo ga ispred dućana, jer životinje ne smiju u dućan, ali sam ga ja uredno zaboravila
odvezati i uzeti kod izlaska, pa smo se morale vračati po njega. I uredno sam mu se morala
ispričati i slično. Slatko mi je to iako su me valjda ljudi doživljavali kao neku luđakinju.
Voljela je puno više izmišljati,pričati, zabavljati se sa zamišljenim stvarima i uvijek bi se i ja
uključila u njen zamišljeni svijet, ako je to ona tražila od mene.

[Josipaorama]

Stela se uvijek igra tako da zamišlja da je ona neka winxica ili ratnica pa se bori s nekim i izvodi neke pokrete s rukama i nogama.... Pa onda stalno nekoga pozdravlja, grli, pleše .....
Ili se pretvara da je neko lovi pa skače po kauču 
Nekada dok se sama igra dođe do mene i pita jel može dobiti malo vode ili nešto sl. za svoju prijateljicu jer je žedna 

[Ijena]

Izmišlja samo priče  i priča li ga priča 

[Ivanka F.]

Da,da ima tu svega,mašta radi sto na sat.
A kad počne pričati moramo svi slušati i nedaj Bože da ga prekinemo.
Spaja sve i svašta,počne na jednom a završi na nečem sasvim drugom.
Npr.netko je pao i ozlijedio se i ima krvi,a na kraju i tako sam ja dobio sladoled

[lela-sa]

Evo jedan zanimljiv tekst 

Dječja mašta

Djeca koja imaju imaginarne prijatelje vjerojatno će biti kreativnija, emocionalno pristupačnija i usmjerenija prema postignućima u životu od djece koja ih nemaju, smatra psiholog Evan Kidd sa sveučilišta La Trobe u Melbourneu, a prenosi metro-ortal.hr.

"Imaginarni prijatelj je posebna vrsta igre... ključna komponenta normalnog razvoja", kaže Kidd koji je koautor studije o imaginarnim prijateljima kod djece koju je izradio zajedno s Annom Roby sa sveučilišta u Manchesteru.

Kidd kaže da se taj fenomen javlja kod šezdesetak posto djece. Neka djeca imaju jednog imaginarnog prijatelja, druga puno njih. Neka ga zamišljaju na temelju određene lutke ili plišane igračke, kod drugih je on u potpunosti plod mašte. "Za roditelje to nekad zna biti problematično, kada djeca primjerice krive imaginarne prijatelje za nešto što su sama učinila", kaže on. "Ali, u smislu razvoja, ne bih to smatrao lošim".

Kidd kaže da su djeca s imaginarnim prijateljima bolja u komunikaciji, te bolje razumiju socijalnu interakciju. Imaginarni prijatelji nestaju oko polaska u školu. "To još uvijek ne znači da ih djeca više neće imati, ali mogla bi se s njima manje igrati, a potom će s vremenom imaginarni prijatelji nestati".

Istraživanja u SAD-u pokazala su i da se djecu može naučiti kako se maštom boriti protiv bolova u trbuhu. To im omogućava relaksacijski CD koji od njih traži da zamišljaju kako, primjerice, lebde na oblaku, prenosi BBC. Prema procjenama, čak jedno od petero djece često pati od bolova u trbuhu.

U istraživanju objavljenom u časopisu Pediatrics djeca su sudjelovala u 20-minutnoj terapiji vođene mašte - tehnike koja potiče osobu da zamišlja situacije koje će ublažiti određenu nelagodu. U istraživanju je sudjelovalo 30 djece u dobi od 6 do 15 godina. Polovina je liječena novom terapijom osam tjedana, a polovina standardnim načinom liječenja.

Čak 73,3 posto djece koja su liječena terapijom CD-om reklo je da je njihova bol smanjena barem za 50 posto do kraja tretmana, za razliku od 26,7 posto djece koja su liječena normalnom terapijom. Kod dvije trećine djece poboljšanja su bila vidljiva i nakon šest mjeseci. Nije još posve jasno kako tretman djeluje, no studije su pokazale da je to djelomično zato što smanjuje nervozu. Neki znanstvenici misle da tehnike hipnoze smanjuju hipersenzibilnost u situacijama kao što je iritantna bol u trbuhu.

http://vijesti.gorila.hr

[mlana]

Lela, jako zanimljiv tekst.

Nama su tete u fazi Laninog zamišljenog ponija često govorile kako će ona biti jako kreativna i stvarno, tako i je.
Očito je "poni" bio prvi znak njene kreativnosti, ljubavi prema glumi i umjetnosti.

[zomato]

moja Eva  sve više i više priča sama sa sobom, priča priče, "čita", pa s "nekim" razgovara,
baš joj mašta radi  

[Ijena]

Kad se zaigra s igračkama mašta je u punom pogonu, neka su to stvarne situacije, a nekad izmisli priču i igra uloge.