Djeca i smrt (bliskih osoba)

[krezumica]

Nije ni lijepa, ni ugodna tema, ali ako već nismo, prije ili kasnije svi ćemo se suočit s njom ...

Dakle, kada/ako ste izgubili vama i djetetu blisku osobu - deda, baku, tetu, itd. ... - kako ste to rekli i objasnili djeci?
Kako su to ona shvatila i prihvatila?


Igrom sudbine, iste godine kad se rodio Franjo, umrla su oba MM-ova djeda - jedan kad je Franjo imao 2 mjeseca, a drugi samo tri tjedna kasnije. Naravno, Franjo je bio premali (2-3 mj.) da išta shvati pa nas je ta tema zaobišla.
Inače, na groblju 500 m od naše kuće pokopani su MM-ova baka (umrla 1960.) i MM-ov brat (umro 1988.) pa često Franjo i ja kad šećemo na tu stranu navratimo i ja mu kažem "idemo posjetiti tvoju prabaku i strica", a on sam pokaže na grob i kaže "tu oni pasaju" (= spavaju).
Ali kako rekoh, sve su to osobe koje Franjo nije nikad upoznao .


Zašto sve ovo pišem?
Idemo danas predvečer MM, Franjo i ja u šetnju ulicom, ono, laganini i dođemo do kuće jednog susjeda koji je Franju obožavao i za kojeg je Franjo znao govoriti "moj prijatelj striček Mato" ... kad u dvorištu, na stolu pod sjenicom di je gospon Mato uvijek znao sjediti - gori crveni lampaš aaff . I na ogradi osmrtnica ... u 58.g. života ... rak ... prekjučer otišao u bolnicu iz koje se više nije vratio ...
Čitamo mi osmrtnicu, dođu kći i zet od gospodina, popričamo malo, a Franjo hvata za kvaku, uđe u dvorište i ide prema kući: "Di je striček Mato? Ja trebam pozdraviti stričeka Matu. Striček Mato! Striček Maaaatoooo, di siiii? To sam ja, Franjo!"
 

Nisam mogla izdržati, rasplakala sam se ...


Mislim da je Franjo definitivno premali da s nama ide na ispraćaj na Krematorij, o tome nema dvojbe ...
... no još uvijek dvojim kako ću mu na koncu reći i objasniti ... i što mu odgovoriti kad me idući put pita: "Nije tu? A di je?" ...


Imate li vi kakvo iskustvo i koji dobar savjet? 

[lighty]

neznam...što bi ti rekla to je svakako teško objasniti..pogotovo kada je to stvarno netko od bliže obitelji kao što se nama dogodilo prije nepunih 5 mj...ona je (mislim na elinu ) več znala da je baka jako bolesna i polako smo je pripremali na to i pričali kako stari ljudi kad ostare spavaju na groblju..tako da je ono već..pomalo znala nešto od tome...
kada je baka umrla rekla sam joj da baka spava  i da je otišla na nebo...i da ju gleda pazi i čuva sa njega...i najsjajnija zvjezda na nebu je njena baka koja svijetli...kad idemo na groblje kažem joj da tu nosimo cvjeće da baka vidi kako mislilmo na nju...
Elina pak sad stvarno misli da je baka na nebu i da je zvjezda pa je često uhvatim kak gleda prema nebu i šalje puse, pozdravlja ili stavlja nove stvari u prozor da kao baka vidi...dječija mašta...svakako je teško...a ti sama moraš izabrat priču i način kako objasniti

[Ijena]

  meni je ovo još uvijek bolna tema...umrla mi je mama prije dva mjeseca, a Pia ju je pronašla  i taj dio objašnjavanja mi je definitivno najgori 
Dok je još mama bila doma, rekla sam joj da spava i da ju ne budi  kasnije je otišla Vesni, da nije u svemu tome. Kad smo se vratile doma, pregledala je cijeli stan samo da ju pronađe  i tako je još dobrih tjedan dana, bez riječi i pitanja, čim je ušla u kuću pogledom je tražila baku...Na sprovod ju nisam vodila, jer nema potrebe, a i samo bih je još više zbunila. Išle smo i idemo na groblje. Onda joj kažemo da nam fali, da mislimo na nju...Sad kad pričamo o baki kažem da je na nebu sa zvjezdicama i da ima krila kao anđeo, da nas vidi, pazi i čuva. Njeno pitanje je "Kad će se ona otvoriti?" misli na to kad će se vratiti  na što nikad nisam rekla da neće doći  teško mi je tu rečenicu prevaliti preko usta... Zna gledati u zvijezde i mahati joj, poslati pusu i vikati na pol ceste "Boook baka!" 
No, ne forsiram razgovore, kad me pita dobije odgovor, ponovim ono što je već rečeno i objasnim ako moram i po nekoliko puta...

[Josipaorama]

Nama na sreću nije umro nitko blizak od kada imamo Stelu i Lunu i nadam se da se nećemo još dugo naći u takvoj situaciji 
Ali mm ima dvije bake i dva dida (znači Steline i Lunine prabake i didovi), koji imaju dosta godina, tako da nas uvijek može tako nešto iznenaditi. 
Ne znam kad se dogodi to kako ću joj objasniti, ali mislim da ću ispričati isto kao i vi. 
E sad, ovdje dosta ljudi vuče djecu po sprovodima kad im netko umre  a meni je to grozno  Mislim da je to samo šok i trauma za djete da tamo bude i gleda kako svi plaču i tuguju i da im ne treba da tako rano to doživljavaju. 

[unicorn]

da, stvarno bolna tema, ali naravno svima će nam dobro doći spoznaja kako se ponijeti u tim situacijama, jer htjeli nehtjeli, bit će ih 
srećom nismo imali još smrt bliskih osoba u obitelji od kad je Dino rođen, no kako je moja jedna baka još živa, a od mm-a ni jedna baka ni djed nisu živi tako koji put nekako odjednom Dino pita mm gdje je njemu baka ili djed i da jesu oni ''umirli''... pa onda mi kažemo da su na nebu i da nas čuvaju 
uglavnom, prevrnula sam tisuću puta po glavi što bi mu rekla da se dogodi (ponukana događajem kod Ijene) i nisam smislila ništa što ovdje nije već iznešeno 

[Dani]

strašna je ova tema 

[lighty]

ja nisam za vodit djete na sahranu 

[zomato]

strašna je ova tema 

baš, ježim se i na sam naslov 

[mlana]

 
Ne volim o tome, osim ako to nije potrebno.

Ijena,  oči su mi pune suza.

[boa]

edi je imao 3 god kad je moj dida umro,ćinio mi se premal za priće o smrti,anđelima i sl. pa sam mu rekla da je otišao u zagreb     naravno to se pokazalo glupim jer je misecima pitao kad će se više vratit iz zagreba i što tamo radi,da sam ga na kraju odvela na grob i pokazala mu da tu spava i da se više neće vratit     više nije upitao za njega 

[DANCHY2]

ja sam se s tetom u vrtiću bila dotakla te teme,sasvim spontano...pa je rekla da kad je takva situacija netreba reči djetetu da ta osoba spava jer če je uvijek očekivat ... i mi svi zaspimo al se na koncu i probudimo...treba nekak dat do znanja da se taj neko više neče pojavit.... što mi se čini sasvim ok....

[krezumica]

Joj, da znaš, Danchy, da je meni u vezi s tom teorijom "zaspao je i više se neće probuditi" pala na pamet druga pomisao .
Rekoh: "J*bote, ne smijem to reć djetetu, još na kraju mi neće htjet ić spavat u strahu da mu se ne dogodi da ON zaspi i više se ne probudi "

 

[unicorn]

Dino je valjda negdje u vrtiću čuo od nekoga (jer doma sigurno nije, a ni u crtićima koje gleda nema toga) nešto o umiranju, i svako toliko (unazad tjedan dana) me pita ''mama nećeš ti umriti''  i ''mama kad ću ja umriti''  a prvo je krenulo s pitanjem ''gdje mi odemo kad umrijemo''  aaff
Uglavnom, prvo sam mu rekla da kad umremo odemo na nebo kod dragog Boga i tamo s njim pazimo i čuvamo našu obitelj i prijatelje  (to mu se svidjelo i nije pitao za druga objašnjenja  )
a naravno nakon prvotnog šoka kod pitanja kad ću ja ili on umrijeti nabrzinu sam rekla da kad budem jako stara bakica i on jako stari dedek 
Onda sam mu rekla da kako je moja baka (dakle njegova prabaka koja je još živa i ima 82 god.) stara pa još nije umrla i to mu je isto bilo ok valjda za prihvatiti 
ali onda drugi dan dođe i pita ''mama što će biti samnom kad vi umrijete''  aaff ili ''mama nećete vi umriti'' 
uglavnom neznam od kud mu i kako je došao do tih pitanja, stvarno su me šokirala jer su bila iznenadna a ja nespremna na odgovaranje na njih, no mislim da sam se snašla i da mi je ok to kako mu objašnjavam 

[Ijena]

Uni, pa proći će ga  mislim da je to normalno 
Pia mene cijelo vrijeme ispituje Mama hoćemo li mi živjeti sretno zauvijek? 

[lighty]

moja oept otkad je baka umrla tvrdi da se neće udat ni imat djecu jer joj je logično da ću ja onda postat baka...a kao shvatila je kad je neko baka onda je i star pa umire...i sad ona definitivno tvrdi da ja neću postat nikad baka da ne umrem i ne ostavim ju ...

[mlana]

MOja Lana je bila u toj dobi kao vaši sada jako opterećena sa smrću. I sve smo joj pojasnili
primjereno njenoj dobi da može razumijeti. A kada je počela svaki dan  - mama, jel tako da ti
nikad nećeš umrijeti, niti tata isto- Čak je znala i plakati radi toga. Ja sam njoj rekla da ljubavi
mi nikad nećemo umrijeti i to ju je jako zadovoljilo. Trajalo je neko vrijeme i ja sam to
vrijeme stalno to ponavljala. Znam da to možda nije ok, ali njoj je sve drugo bilo ne prihvatljivo, a
znala sam da kad malo poraste da će shvatiti sve o umiranju i da neće biti nikakvih problema.
Danas sa svojih gotovo 11 godina nema nikakvih trauma od tih mojih riječi. Zna šta je smrt i kako to
sve ide. Čak se niti ne sjeća toga kada joj ja prepričavam kako je bilo.

[unicorn]

Cure, ja do sada nisam vodila svoju djecu na groblje, zapravo Dino je u Senju bio na groblju, a kako se bliže Svi Sveti i bit će lijepo vrijeme, Dino će ići s nama i mojim tatom šetati po Mirogoju i Krematoriju (meni su baka i djedovi tamo). Vrtim si po glavi pitanja koja bi Dino mogao postavljati i što odgovoriti na njih ''tko su ovi svi ljudi, zašto su oni umrli, gdje su oni sad, kad će se vratiti'' i slično...
imate koji savjet? što reći a da se ne prestraši smrti i da ćemo mi umrijeti, a da bude zadovoljan odgovorom  ::m''m::

[mlana]

Uni draga, ja sam svojoj djeci kada je bilo govora o smrti uvijek govorila da
ja neću nikad umrijeti. Bilo je pokušaja objašnjavanja ali to nije dolazilo do njihovih glavica.
Lovro zapravo ništa niti ne pita, ali ona je znala uvijek plakati ako bi bilo govora o tome.
I uvijek je govorila mamice reci mi da nećeš nikad umrijeti. I naravno da sam joj tako govorila.
I to je zaboravila. Kasnije je došlo vrijeme kada je sama sve shvatila i sada kada joj to prepričavam
smijese kako je mogla biti tako bedasta. Dakle, nije ostavilo nikakvog traga na njoj.
No to ne znači da će svi tako reagirati.

[Dani]

Lukiju smo rekli da ljudi jako ostare i onda umru.
da to tako ide, da idu kod dragog Boge....
ne znam koliko on to kuži,
ali više od toga niti ne ispituje, pa ja ništa ni ne govorim.
kad bude počeo pitat, onda ću mu nešto i reći , a što 
na groblje ga neću voditi 
čemu 
a i on je meni znao reći da on ne bi da ja umrem 
pa sam mu rekla da i neću 
prije toga je naravno pitao hoću li i ja ostariti, i tata, i tako to...
jeli dida većs tar, jeli baba stara.... 

[zomato]

ja ovo zbilja ne mogu čitati...
i zato idem dalje...
bez obzira što sam odrasla mene ovakve teme i dalje plaše, čak i više... 

[unicorn]

mlana i Dani, meni Dino isto često dođe s pitanjem ''mama nećeš ti nikad umrijeti'' i ''ja nebi da ti umreš'' i naravno da jedini prihvatljivi odgovor koji mu mogu dati je da ja neću nikada umrijeti i onda je naravno sretan i ne ponavlja više pitanje  
mene zanima za ovo na groblju, kad je tamo tisuće ljudi, valjda će mu biti dovoljno dobro objašnjenje da su to ljudi koji su umrli i da su kog dragog Boga i s anđelima i da skupa s njima čuvaju svoju obitelj i prijatelje  

[antoniasb]

moj je još mali pa ništa ne kuiži niti pita ali doći će i to vrime....i naravno da ćeš djetetu reći da nikada nećeš umrijeti...pa zamisli samo da mu kažeš suprotno pa da razbija svoju malenu glavicu sa time 
uni moraš se pripremiti na pitanja 
ja svog na groblje nebi vodila  jedino ako bi ti sam izrazio želju  i meni groblje hororično izgleda sa onim pustim svijećama,cvijećem i još sve u tišini nekoj   

[Ijena]

Mi ćemo na groblje baki  i hoće ići, samo joj se ne da dugo hodati 

[Šmubulica]

Nije nam, hvala Bogu, umro još nitko s kim je jako bliska, ali odavno pričamo o anđelima i životu  na drugom svijetu. Naglašavam-
ŽIVOT na drugom svijetu, tako da ona nema dojam umiranja kao takvog nego je to povezala s preseljenjem. Kad su krenule priče s njene strane o tome, lijepo smo se dogovorile da ću je ja kad budem jaaaaaako stara i odem na nebo čekati na oblaku ili na zvijezdi dok i ona ne dođe. Onda me pitala kako će me pronaći, rekla sam joj da ću je ja dočekati, a u međuvremenu dok ne dođe da ću je čuvati s neba kao što i nas čuvaju sada naše bake i djedovi koji su otputovali-  i to joj je bilo ok.

Odavno sam je vodila na groblje, tek tako da odnesemo cvijeće i tu je pitala zašto nosimo na groblje cvijeće, rekla sam joj da kad mi odemo, oni  koji su odselili tu dolaze vidjeti kakvo smo im cvijeće donijeli.
Na pogrebu nikada nije bila, to mi je grozno kad vode djecu sa sobom- takve šokove djeca ne trebaju. 

[antoniasb]

uni kako je prošlo,jeli bilo pitanja...kako si mu sve objasnila

[unicorn]

antonia, na kraju je taj dan bila magla i jako ružno vrijeme pa smo mm i ja lijepo otišli i obavili to sami dok su klinci bili kod mojih, tako da nije ni došao do groblja, pa nisam ništa trebala objašnjavati