Laparoskopija

[Ijena]

Laparoskopija je endoskopska kirurška metoda kojom se provjerava stanje organa u trbušnoj šupljini. Zamjenila je brojne kirurške zahvate koji se inače izvode na otvorenom trbuhu. Dijagnostička laparoskopija pronašla je svoje mjesto u obradi neplodnosti. Ona omogućuje uvid u stanje i funkciju organa genitalnog sustava žene. Tako se mogu utvrditi anomalije maternice, izgled jajovoda i njihova prohodnost, nedostatak pojedinih organa, funkcionalne ciste, dobroćudni i maligni tumori, upalne bolesti i izvanmaternična trudnoća. U liječenju se ponajprije koristila za aspiraciju jajnih stanica tijekom izvantjelesne oplodnje, podvezivanje jajovoda u svrhu trajne kontracepcije i liječenje izvanmaternične trudnoće. Potkraj prošlog stoljeća postala je uobičajena kirurška metoda odstranivanja cista i tumora na jajnicima, tumora maternice, korekcije jajovoda i rezanje priraslica, te liječenje nevoljnog otjecanja mokraće.
Laparoskopskom metodom postiže se isti terapijski učinak uz veću pošteđenost, s tim da je minimalziran  i rizik od komplikacija nakon zahvata. Glavni rez je na prednjoj stjenci pupka, uz nekoliko pomćnih ubodnih rezova. Kroz rez u pupku promjera 10 mm uvodi se ugljični dioksid koji se odiže prednja trbušna stijenka, da bi se izbjegao ubod u crijeva i/ili velike krvne žile. Kroz dva do četiri pomoćna ubodna reza, promjera 5 do 10 mm, uvode se različiti instrumenti kojima se izvodi operacija.
Trajanje laparoskopije kraće je nego kod operacije na otvorenom trbuhu, oporavak pacijentice je brži, boravak u bolnici nekoliko puta kraći, kraći je i postoperacijski oporavak, kao i profesionalna nesposobnost i trajanje bolovanja. Izgled i vličina rane imaju i estetsku prednost, jer se ožiljci naon 6 do 12 mjeseci jedva mogu prepoznati.
Među najčešćim komplikacijam je oštećenje mekih organa, poput perforacije (puknuća) crijeva, potrbušnice i krvnih žila, te posljedično krvarenje.