Evo, primjerice, dva bisera mog svekra ...
#1. -
biser broj jedanJedan dan se MM namrtvo posvađao sa svojim starim i kolko mi je poznato, još ne razgovaraju
.
Naime, išli su nekud s autom i MM dođe pred kuću i vidi slijedeći prizor:
svekar vozi, a Franjo
stoji na suvozačkom
, svekar jednom rukom drži i mota volan, drugom mjenjač, a kad mu je desna slobodna, pritišće Franju leđima na sic ... i tako izlaze autom iz dvorišta na cestu ...
...
Nakon što mu je MM najkulturnije i najsmirenije koliko je mogao rekao da ga lijepo moli da to ubuduće ne radi s našim djetetom, uslijedila je od strane svekra takva bujica dernjave, uvreda, urlačine i pogrda na račun MM-a, a vrhunac tog solilokvija bilo je retoričko pitanje:
"Pa kaj ti misliš da sam ja idiot?!!!!" 
aaff
Našto mu je MM uz najveću moguću samokontrolu, rekao:
"Nemoj da ti odgovorim na to pitanje ... " #2. -
biser broj dvaRuku na srce, moram priznati, naš Franjo je stvarno divno, dobro i neproblematično dijete
, ali trebali su mjeseci da se do toga dođe
.
Naime, prva četiri mjeseca Franjina života, meni i mužu je bio pakao
... vječno uplakan, vječno histeričan, vrištav, nezadovoljan, neutješan ... tek kasnije smo shvatili - bio je, zapravo, prestrašen maltretiranjem od strane bake i dede koji su se nasilu gurali u njegov život i njegov mali svijet u trenutku dok ih on nije želio prihvatiti tamo ...
...
Uglavnom, kada je Franjo tijekom vremena shvatio da meni i svom tati može vjerovati te da mu mi značimo sigurnost i zaštitu, svekar i svekrva su dobili živčane napadaje aaff aaff aaff aaff ... zamisli, nečuveno!!! , kako se Franjo usuđuje više voljeti svoju mamu od njih aaff
...
Ne, ljudi, ne pretjerujem
, to je došlo do te mjere da se svekar jednom nije mogao suzdržati od svojih nad*kanih komentara čak ni pred gostima, pa mu jedan susjed, i inače malo duhovno i filozofski nastrojen, održao tihu, mirnu i ubojitu lekciju o iskonskoj povezanosti majke i djeteta ...
Uglavnom, kako je Franjo sad stvarno dobro dijete, sada - zamislite! aaff - moj svekar svima živima govori:
"Je, je, on je stvarno super dobar. I takav je od prvog dana ( aaff ) ... je, je, od rođenja ... ma, on je rođen dobar ... " Znači, sada fura teoriju da je Franjo genetski predisponiran na dobro ponašanje, samo da ne bi morao priznati sebi i drugima da smo ja i MM - dakle, dvoje totalnih debila i nesposobnjakovića, naravno
- uspjeli u Franjinom odgoju.
I to još nije sve ...
Neki dan, pred koja dva-tri jeseca, eto, putujemo svekar i ja skupa na posao
i onda, ono, da ne šutimo baš svih 45 minuta vožnje, pokušavamo se držati neke zajedničke teme - što na koncu ispada da je jedino Franjo
.
I tako moj svekar sav oduševljen sipa same hvalospjeve o Franji, kako je on dobar, kako je on krasan, kako je on divno dijete ...
...
... i najednom izvede slijedeću teoriju od koje sam ja opala na rit ... aaff aaff aaff
...
Da, jelte, kako je Franjo divno i neproblematično dijete, kak nije imao nikakvih problema u razvoju, kak dosad nije bio uopće teže bolestan, kak dosad nije ništa slomio nit razbio glavu, nos, pa čak ni koljeno ogrebao, kak se nije nikad izgubio negdje, kak nije, ne znam, nikad pao s balkona, nikad skočio kroz prozor, nikad se zamalo utopio u potoku, nikad podletio pod auto ... aaff
...
... i kako će nama (MM i meni) zato tako prebrzo proći njegovo djetinjstvo, a da se nećemo suočiti niti s jednim problemom kao svi drugi normalni roditelji, da će nam svaki Franjin dan života biti isti, jednaki, monoton i da jednom dana o Franjinom djetinjstvu nećemo imati kaj ispričati jer se u njegovom životu nije ništa događalo.
aaff aaff aaff aaff aaff aaff aaff aaff aaff aaff
Ljudi moji ...
... vjerujte mi da sam ga dobrih 10 minuta promatrala da pokušam razabrati je li pijan ili mu se pošemerilo
...
Dakle, drage moje, tak da znate - moj učeni svekar kaže, da ako vam se dijete još nijednom nije zamalo ubilo niti bilo bolesno - znači da imate dosadno i monotono dijete nevrijedno spomena
...
Danchy, još uvijek misliš da je tvoj najluđi
...
