Postporodjajna depresija

[MonaLissa]

Ve?ina žena nakon poroda doživljava odre?eni nivo stresa ili potištenosti. Ukoliko je ovo psihi?ko stanje intenzivnije i traje duže nego što je uobi?ajeno, naziva se postporo?ajnom ili postnatalnom depresijom. Dobra vijest je u tome da se ovo stanje može lije?iti, i da je ženama danas u Australiji ta pomo? lako dostupna.

Tokom trudno?e te nakon poroda, žena doživljava velike promjene koje su vezane za njeno psihi?ko stanje, emocije, na?in života i odnose sa okolinom i partnerom.

Osje?anja potištenosti i doživljaj bezrazložne tuge u trenucima kada majka misli da bi zapravo trebala biti sretna jer je rodila zdravo dijete, je u stvari više rasprostranjena, nego što se misli. U 80% slu?ajeva , žene nakon poroda mogu doživjeti ovaj vid psihi?kog stanja. To je uglavnom razdoblje velike osjetljivosti, tjeskobe i promijena u raspoloženju, koje obi?no dosegnu vrhunac tokom 3-5 dana nakon poroda. Ovi simptomi naj?eš?e nestaju u toku dvije sedmice i nije im potreban nikakav tretman. Me?utim, ukoliko se takvo neprijatno psihi?ko stanje i dalje nastavi, tada se radi o postnatalnoj depresiji.

Postporo?ajna depresija se uglavnom pojavljuje u prvih 12 mjeseci nakon poroda i to naj?eš?e u prvih nekoliko sedmica ili mjeseci. Ovaj vid depresije može da varira - od blage ili skoro neprimje?uju?e pa do veoma intenzivne depresije, koja traje duže vremena, a naj?eš?e se javlja nakon prvog poroda.

Žene koje pate od postporo?ajne depresije mogu imati sljede?e simptome: osje?anje bezvrjednosti, slabo samopouzdanje, osje?anje krivnje i neravnopravnosti sa drugima, ili majke imaju pretežno negativne misli, pesimisti?ne su, imaju osje?aj da život nema smisla, brzo se nerviraju, lako zapla?u, imaju osje?aj da ne mogu da zadovolje sve zahtjeve koji se od nje o?ekuju, imaju probleme sa spavanjem, smanjen libido, uznemirene su, doživljavaju pani?ne napade, lupanje srca, gubitak apetita, te poteško?e sa pam?enjem i koncentracijom.

Još uvijek nije poznato zašto se postporo?ajna depresija javlja. Neki od slijede?ih faktora mogu uticati takvo psihi?ko stanje:

Fizi?ke promjene

Ra?anje djeteta, bilo ono lakše ili teže, zna?ajan je doga?aj koji žensko tijelo doživljava. Hormonalne promjene koje se dešavaju u tijelu žene uti?u na hemijske promjene u mozgu, mijenjaju?i tako psihi?ku ravnotežu. U ovom periodu, dijete zahtijeva puno pažnje tako da žena nema dovoljno vremena za spavanje. To dovodi do iscrpljenosti, a isprekidano spavanje dodatno otežava ženi da prebrodi po?etnu depresiju.

Emocionalne promjene

Nakon poroda žena doživljava velike promjene koje su dodatna poteško?a njenim novonastalim obavezama oko novoro?en?eta. Te poteško?e otežavaju oporavak žene, a one mogu biti: promjene u na?inu spavanja, promjene u relaciji sa partnerom, gubitak neovisnosti, a za neke žene problem je i konstantna briga o djetetu koja postaje prevelika obaveza.

Socijalne promjene

Uobi?ajeni socijalni mit i pritisak da žena treba da ima djecu dok je vrlo mlada, doprinose ovom problemu. Mlada majka se ne osje?a uvijek spremnom za materinstvo. Ona može doživljavati svoju novu životnu poziciju i ulogu majke sa osje?ajem frustracije - kao gubitak vlastite slobode i mladosti, osje?a da je preoptere?ena obavezama oko djeteta, da postepeno gubi kontakte sa prijateljima i nema više vremena i mogu?nosti da osvaruje svoje ciljeve i želje. Tako?e, svakidašnjica kao što je, na primjer, život na jednoj plati, može pogoršati situaciju još više.

Dodatni faktora koji mogu pove?ati rizik od postporo?ajne depresije su: prethodni slu?ajevi depresije kod same osobe ili u njenoj porodici, prijeporo?ajna depresija, loši odnosi sa partnerom ili nedostatak partnera, nedostatak o?ekivane podrške tokom poroda, poro?ajne komplikacije u majke ili djeteta, kada porod/ro?anje nije ispunilo o?ekivanja majke, preuranjeni ili zakašnjeli porod, ro?enje blizanaca ili više beba, negativni osje?aji ili slaba prisnost sa bebom, problemi sa zdravljem bebe, neželjena ili "zlo?esta" beba.

Vidovi lije?enja

Postoje razli?ite opcije u lije?enju postporo?ajne depresije a to su: uzimanje lijekova, psihoterapija, savjetovanje i grupni tretman.
Najefikasniji tretman je uzimanje lijekova protiv depresije u kombinaciji sa psihoterapijom. Neki se lijekovi mogu uzimati i dok se doji, ali je za to uvijek potrebna konsultacija sa doktorom.
Sami lijekovi nikada nisu dovoljni, i njihovo uzimanje mora da bude popra?eno i psihološkim savjetovanjem.

Kako pomo?i samoj sebi

• Dobro je imati na umu da ovaj stresni period života ne?e zauvijek potrajati.
• Nastojte cijeniti ulogu majke koju imate, nastojte biti samouvjereni i zadovoljni što ste majka.
• Pojednostavite svaki dan što je više mogu?e, ne optere?ujte se dodatno.
• Uklju?ite partnera ili neku blisku osobu, i dijelite sve obaveze oko djeteta, ku?nih poslova i odgovornosti.
• Prihvatite tu?u pomo?, naro?ito prvih sedmica. Na?ite prisnu osobu da s njom porazgovarate o vašim brigama. Pokušajte da iza?ete iz ku?e bar jednom na dan, na?ite slobodnog vremena da se opustite (npr. lezite u kadu ili se prošetajte), odmorite, ili odspavate dok beba spava.
• Pobrinite se za vlastito zdravlje i zadovoljstvo, i pokušajte da održite smisao za humor.
• Nastojte da održavate aktivan društveni život, da se družite sa majkama koje žive u vašoj blizini, ili zovnite stare prijatelje.
• I ako popred svega navedenog ipak osjetite promjene u odnosu na svoje normalno ponašanje ili osje?anje, potražite pomo? što je prije mogu?e.

Kako potražiti pomo? od drugih

Razgovor o postoje?im problemima sa partnerom ili ženama koje su doživjele sli?no iskustvo, može da pomogne. Me?utim ?esto ?e biti potrebna i profesionalna pomo?. To je mogu?e u?initi putem savjetovanja telefonom sa specijalizovanom službom za postporo?ajnu depresiju. Tako?e doktor opšte prakse može da napravi procjenu vašeg psihi?kog stanja, te vas posavjetuje, osigura lije?enje, ili uputi odgovaraju?em specijalisti

[kika]

meni je najgori period sto se nisam naspavala jos od prije poroda jer sam se svakih 10 min po cijelu noc dizala na wc a poslije poroda malena se svako malo budi i sad nakon 5 mj isto iako sam se nadala kad pocne jesti krucu hranu da ce dulje spavati ali isto, ne trazi papati ali se stalno budi svako malo 

[nevera]

meni ja dva miseca poslje bilo li-la ,ali to su hormoni bili,isto neispavana,nervozna ajme za poludit, kad bi mali zaplakao ja bi se tutto completo oznojila,ne znam bilo mi je to stresno a sad neka plače pomalo sve se stigne sad sam fiju-briju

[neli]

ja sa ponekad imala napade plača iz čisto bezveznog razloga, jednostavno sam recimo dojila dijete i počela plakati ko kišna godina-zašto?-ni sama ne znam
to su hormoni i to je normalno, s vremenom prođe, naravno ako je blaži oblik depresije
znalo mi se desiti i da jednostavno gledam svoje dijete dok spava i ronim suze ko blesava, ili recimo on plače, a ja skupa s njim
to me prošlo kad je on bio nekih 3 mjeseca čini mi se, čak sam pitala doktoricu o tome i rekla mi je da je to sasvim normalnai učestala pojava i da se ništa ne brinem, proći će, i je hvala bogu

[Josipaorama]

ja sa ponekad imala napade plača iz čisto bezveznog razloga, jednostavno sam recimo dojila dijete i počela plakati ko kišna godina-zašto?-ni sama ne znam
to su hormoni i to je normalno, s vremenom prođe, naravno ako je blaži oblik depresije
znalo mi se desiti i da jednostavno gledam svoje dijete dok spava i ronim suze ko blesava, ili recimo on plače, a ja skupa s njim
to me prošlo kad je on bio nekih 3 mjeseca čini mi se, čak sam pitala doktoricu o tome i rekla mi je da je to sasvim normalnai učestala pojava i da se ništa ne brinem, proći će, i je hvala bogu

Ja isto, plakala bih bez razloga. Čak sam znala i kad je nas puna kuća početi neutješno plakati bez razloga pa bi mi kasnije bilo neugodno i nafurala bi se da ljudi misle da plačem jer mi je nešto krivo pa bi opet plakala kad ostanem sama zbog toga jer sam pred njima plakala.          Katastrofa, al prošlo je nakon tri mjeseca 

[sunce moje]

 
zene drage,ovom prigodom prvi put javno priznajem svoju pred i post porodajnu depresiju i nadam se da ce ih sto manje zena i malih beba iskusit,
strah, panika,tuga, bijes,strasna nervoza  sve u svemu strasno
prva trudnoca mi je bila stvarno uzas onda porod i jos godinu i po nisam dosla sebi
druga trudnoca isto ali iza mene je bilo iskustvo prve trudnoce i borila sam se sama protiv sebe svim silama prirode i nakon poroda tri mjeseca sam valjda ozdravila,
MMje znao za to i nije mi mogao puno pomoci,ne da se nije trudio aliali uf kako sam ga mrzila
i da sada prepricavam kako je jednostavno nemoguce nisam niti bila na kakvim terapijama niti nista niti mi je itko mogao pomoc
jedino sto bi naglasila da sam poucena prvim iskustvom onoga momenta kad sam primjetila da se to vraca napravila sam radikalne poteze
vrlo sam izbjegavala ljude s velikim komentarima i iskustvima s poroda,zatim one koji puno tracaju jako sam inace osjetljiva na to ali u trudnoci nisam u nijednom slucaju mogla podnosit ljude s cinicnim tracanjem imala sam paniku da mi da ce mi nekakvo zlo zaposjest plod ajme strasno
zato bi i ovom prigodom napomenula svim majkama i onima koji ce to postati u iducim vremenima da ne dozvole da im itko ama bas itko na bilo koji nacin uvali paniku ili crnilo,iskustva s poroda ne treba dramaticno prepricavat zenama koje ga nisu iskusile ajme a pogotovo price o bolesti bilo kakvoj to me slomilo
obozavam svoju djecicu malenu i rado bi da ih ima ali najiskrenije ovo pisem da se ne usudim jer se stvarno bojim ponovno to sve prolazit
vjerovatno je to do pojedinca svake od nas drugacije i toplo se nadam da je ovakvih kao ja malo i nimalo

[Meggi]

 675

[Ijena]

Sunce moje  675 ja nesmijem ni reći koliko je trudnica i kasnije rodilja u mojoj ambulanti sve vezano uz trudnoću i porod prošlo kroz tešku depresiju  Nisi rijetkost već vrlo česta pojava, a svakako da postoji stručna pomoć i podrška. Svaka ti čast na snazi i karakteru 

[ive13]

tko ju je imao? kada vas je proslo ?

joj mene je mucilo nekih 5 mjeseci. bila sam nepodnosljiva. mrzila sebe i cijeli svijet. plakala stalno. malu nisam mogla slusat da place, isla mi je uzasno na zivce. mislila sam da sam najgora majka na svijetu. nisam se podnosila. htjela sam da nestanem.. 

ne volim ni misliti o tom razdoblju. ali strah me da ce i nakon drugog poroda biti tako. s drugom bebicom. jooj samo da ne bude.

[Josipaorama]

Ja sam isto imala svojih trenutaka nakon prvog poroda  Ne mogu sad reći da se radilo baš o postporođanoj depresiji, al puno sam plakala i bila stalno tužna 
Al ne mora značiti da će ti i nakon drugog poroda biti tako  Meni nije 

[ive13]

joj ja se nadam?! prvi put je bilo grozno. mama je 5 puta u 2008 godini morala iz Njemacke dolaziti u Hrvatsku. ja sam bila uzasna i bas se kajem zbog toga. nikad si necu oprostiti sto sam u trenutcima razmisljala o tome kako bi bilo da Lauru ipak nisam rodila   sram me moze biti. ali to jednostavno nisam bila ja. ja nisam takva. ne kuzim samo sto niciju pomoc nisam prihvatila. nikakav razgovor mi nije pomogao. samo kad mi je mama bila i kad se brinula o Lauri ja sam bila donekle normalna zena. cak sam ju odbila dojiti i mama ju hranila nocu s hipp-om-. ja sam zaista zene moje bila uzasna majka prvih par mjeseci. i zato cu se svim silama truditi da se ne  ponovi ...

[mrvica.]

ive13 

[JERONIMA]

ive, ja se nadam da se neće ponoviti.unaprijed nađi nekoga (mamu,prijateljicu...) ko će ti pomoći prvih tjedana jer ako je sve na tebi to je prevelik pritisak.i ako se kojim slučajem ponovi, ne ustručavaj se potražiti pomoć  

[Josipaorama]

nemoj govoriti da si bila užasna majka   To nije istina  
Imala si postporođajnu depresiju i tvoje ponašanje je bilo posljedica toga  
I nemoj razmišljeti o tome kako će se to ponoviti..... kad dobiješ drugo djete je drugačije jer već si jednom prošla sve i znaš šta te čeka  

[ive13]

joj hvala vam 

ali ako bude svakako cu trazit strucnu pomoc. vise necu dozvoliti da tako bude. a ne ne..

[Josipaorama]

A imat ćeš i nas ovdje da ti pomognemo kad ti bude teško 

[ive13]

  hvala, vjerujem da ce mi dobro doci malo razgovora s zenama koje me razumiju. a ne osudjuju. kao neke... tad u to vrijeme.

[lela-sa]

Moja postporodjajna depresija se manifestovala samo kroz moj sexualni zivot (govorim o prvom porodu). Vjerovale ili ne, vise od godinu dana nismo imali odnos jer ja sam osjecala takvu averziju. Tada mi je bilo nepojmljivo da majka bebe od par mjeseci moze da se sexa i uziva u tome kao prije!  Osjecala sam se nepozeljno, odvratno  i u svojoj glavi sam vidjela sebe samo kao majku i domacicu, ljubavnicu je komotno mogao naci sa strane, ne bih se ljutila.  :nemam pojma:A, mozda i je    .
Jako puno vremena i razgovora mi je bilo potrebno da se vratim na staro i slobodno mogu reci da sam 'ozdravila' onog trenutka kada sam se osjetila pozeljnom i to ne od vlastitog muza, jer njemu sam valjda uvijek bila pozeljna, vec od lika kome ni ime ne pamtim ali je znao dobaciti pravi komentar u pravo vrijeme  i od srca mu hvala! 

[Ijena]

  normalno je sve to, no naj važnije je da je iza tebe i da tvoja cura uživa u svoj maminoj ljubavi   I naravno da smo tu ako zagusti  

[neli]

ive, nemoj se kajat i grist, pa nisi ti kriva zbog toga... to je hrpa hormona koji jako utječu na tebe.... ništa čudno, puno žena se tako osjeća... nadam se da ti neće tako biti i nakon drugog poroda 

[zomato]

prva 3 mjeseca nakon poroda su mi bila prestrašna 
baš ko da nisi sav svoj... na trenutke sam plakala, na trenutke se smijala...
na trenutke mrzila sve oko sebe, pa onda voljela...
na sreću imala sam mamu koja mi je jako puno pomogla 

[yo_mamma]

   ja sve nekako svoje raspolozenje pripisujem ovome,bas sam skomirana   najcesce mi se place bas se nekako depresivno osjecam   + nepozeljno,ma neznam uopce opisat kako se osjecam  skontam da sam uzasno nervozna nekad.... manje-vise sam se povukla u sebe nebih s nikim najradije pricala najbolje mi je kad me puste svi na miru  uf ako me ovo bude dugo drzalo nece to bit dobro,kud me rana boli a stalno netko zapitkuje ...jel te boli jel te boli ,a ja  neki dan sam se izderala na Lorenu sto puta me pita jel te boli  a ja se savijam po krevetu od bolova : dasta da me boli,pusti me na miru    joj grozna sam .... nemam snage ni sa muzem pricat kad me uhvati,neda mi se objasnjavat kako mi je  eto i sad mi se place 

[zomato]

yo 
svjesna si da je to normalno nakon poroda, hormoni još divljaju, treba vremena da se stvari vrate na svoje mjesto 
ako ti se plače - ti plači, ako ti se smije - smij se...
ne opterećuj se sada ničim, tek si rodila, prvo vrijeme je najgore 

[Ijena]

Yo samo polako  uzmi malo vremena za sebe i odmaraj  za čas će ti hormoni prestati divljati.

[unicorn]

draga to je normalno i puno žena je prošlo i prolazi što i ti, bit će brzo bolje, vidjet ćeš, tu smo pa se jadaj nama ako nećeš nekom drugom 

[yo_mamma]

  za sve postoji prvi puta pa i za mene da pregrmim ovo,nadam se samo da ce sto prije proci 

[lela-sa]

Yo   nemoj vise da cujem da si u depri! Samo pomisli da ce rana jako brzo zarasti i da je taj period tako kratak i sada ide sve ljepse i ljepse vrijeme, trebas se spremati na setkanje sa mojim kumcetom   posaljes sve sto te nervira u p.m. i kuliras.  

[yo_mamma]

  majko mila al me danas pere da to nije normalno,nemos nikom nista rec jer ispada da izmisljam bolesti  zna se tko je u nasoj kuci bolesnik,joj ispalit cu danas,jedva cekam da poteram djecu u krpe i odoh van sama sasobom da budem 

[lela-sa]

Yo, jesi li  kako si rodila? 

[yo_mamma]

e znas sta dolazim u napast vec dugo,dva tri puta kad mi je bilo gusto muz mi je smotao po jednu tanku(on mota duvan sebi) i za to malo mi je poceo  ma u redu reko nemoram ja tebe molit i fino ja sebi kupim jednu kutiju  jednu sam sinoc jer sam vec bila na rubu zivaca lagano,bas mi je bio gadan dan jucer,bojim se samo da se jedan dan necu moc obuzdat pa cu opet paljbu na sve oko sebe kad me copi nervozus,lako mi je ta plakanje sklonim se i nitko me ne vidi al kad mi svi idu na zivced