Prihvaćam stvari koje su mi rečene bez neke pretjerane sumnje, ne analiziram previše, što ne znači da ne analiziram uopće ako mi je nešto jako bitno. Ako me netko laže, laže sebe prvenstveno, ne mene, a na kraju se ipak sve sazna.
U vezama (bilo kojim) sam iskrena, otvorena i očekujem to i od druge strane.
To ne znači da slijepo vjerujem svemu što mi je rečeno, lagana distanca uvijek postoji, ali ne razbijam glavu previše jer uostalom neke laži su toliko očite da ih nije teško prepoznati. .
Opekla sam se par puta, ali ipak ne mogu pristupiti čovjeku s potpunim nepovjerenjem.
Stopostotno povjerenje imam u Karlu (moji su roditelji uvijek prihvaćali prvo tuđi stav pa tek onda mijenjali mišljenje kad bi se dokazalo da ja ne lažem i to me boljelo i povrijedilo grozno), njoj nikada nisam pristupila s nepovjerenjem i nadam se da ćemo takav odnos i održati.
