Po čemu ću pamtiti 2011. godinu?
Prvenstveno po hrpi izgubljenog vremena, uludo potrošenog na krive osobe, sve pod lažnim nazivom dobrih djela i pomoći bližnjemu

, a nauštrb svojih najbližih i najmilijih. To si neću nikada oprostiti

.
Po Tomičinoj prvoj godini

, Franjinoj prebrođenoj krizi oko vrtića i prvim vrtićkim prijateljstvima

, kupnji i opremanju maminog stana

, prekrasnoj prvoj Franjinoj i Tomijevoj zajedničkoj proslavi rođendana

, odrastanju i predivnom međusobnom odnosu mojih dečki

i velikom napretku oko odnosa i raspodjele posla između MM i mene glede djece i kućanstva

.
I, silom prilika, po okretanju nove stranice u životu - planovima i prvim konkretnim djelima u smjeru mog konačnog diplomiranja

.
Od loših stvari - po podloj, licemjernoj i sebičnoj prevari, strašnom razočaranju i katastrofalnim sr*njima (tokom cijele godine) koje mi je priredila mama - j*bem ti da ti j*bem takvu životnu nepravdu i onoga tko je tako uredio da ne možeš birati vlastite roditelje

...
Vi cure koje imate predivan odnos s vašim mamama i kojima je vlastita mama najbolja prijateljica i podrška, mene ni moje osjećaje nikada nećete razumjeti, niti to ne očekujem od vas ... samo mi, molim vas, vjerujte kad vam kažem da nemate pojma koliko ste radi takve vaše mame sretne u životu.

Zatim, po otkazu, po status quo-u glede MM-ovog posla

, po Tomičinim konstantnim bolestima

, po beskonačnim odlascima na hitnu vikendima, blagdanima i u gluho doba noći te s jednim te s drugim, po osjećaju da mi je Tomičina prva godina prohujala mimo mene, a da sam premalo vremena provela s njim

...
Sve u svemu, nadam se boljoj idućoj godini, jer ako bude gora od prethodne, onda odo odma da se kolektivno samoubijem

.
Zasad je počela OK - blagdani i Nova godina prošli su nam predivno obiteljski

bez uobičajene blagdanske nervoze, dečki su zasad zdravi

, a moja sestra je objavila da ju je njen dugogodišnji dečko zaprosio

...
Ako niš, na prvu ruku djeluje obećavajuće

...