Tvrdoglavi trogodišnjaci!

[Ijena]

Zomato  par mjeseci razlike u dobi djece ima sigurno veliku razliku u pristupu i mogućnostima, a o godinama nećemo pričate 

[Šmubulica]

Mislim da ste me krivo shvatile kad je spavanje u pitanju i jasno da je razlika u godinama bitna, ja ni u ludilu ne bih dijete pustila da plače samo u sobi iza zatvorenih vrata.
Pa čim bih je čula na bebifonu trčala sam kao luda u sobu i nikad nisam bila zagovornik plakanja dok ne prestane samo.

Pa bila je i moja tolika i uspavljivala sam ju ležeći pored nje i nunajući je u krevetiću, pa poviše krevetića, pa pjevajući... Da ne duljim sve sam prošla što i vi, ali sam isprobavala različite metode i jedna mora uspjeti.
Naravno da ćeš se nakon dugog dana bez djeteta s njom maziti navečer, pa kad bi drugo, ali onda to  nije problem nego vaše zajedno provedeno vrijeme. To je opet neka druga priča.

Ali ako vas to već iscrpljuje, dovodi do ludila, ne vidite rješenje svom umoru i njihovom mirnom uspavljivanju u nekom razumnom vremenskom roku- vrijeme je da probate i nešto drugo. Zvučim sebi kao reklama za cosmodisk. 

To drugo ne uključuje maltretiranje (jer po meni je maltretiranje kad dijete ostaviš da plače samo u krevetu i ignoriraš ga dok ono izmrcvareno plakanjem ne zaspe) djeteta, prijetnje i udarce.
Javiti se naravno, poviriti dijete da, odgovoriti na pitanje isto tako da, ali ne u nedogled, a sve to uz puno objašnjavanja.

Evo  moj primjer, dakle zadnji problemi prije uspjeha bili su pogubni za moje živce i leđa.
Uspavljivala sam je tako da je ona bila u krevetiću, a ja nagnuta poviše nje i ljuljaj do besvijesti. Umirala sam od bolova.
Onda sam odlučila pokušati nešto što sam negdje pročitala, ne znam točno gdje. Radi se o postupnom odvajanju (doslovno metar po metar) od djeteta.
Kod mene je trajalo nekih mjesec dana, od položaja ruke poviše njenog krevetića do djeteta koje samo zaspe nakon ispričane priče, grljenja i ljubljenja za laku noć.
Ako nekog zanima pričam u detalje, sad mi se ne da. 

E da  ne zaboravim kao što znate Karla je do prije Božića spavala s nama u krevetu i nikad mi nije palo na pamet da je prisilim da ode, a njeno spavanje nije bilo faza nego navika. Pokušavala sam sve i svašta i konačno je pobijedila priča od Djedu Mrazu i poklonima.
Sve ima svoj način i svako je dijete drukčije naravno.
Ma u svakom slučaju, moj post nije nikako bio namjera da nekoga kritiziram, svi mi najbolje znamo za naše dijete, najbolje ga poznajemo i najviše volimo, nego samo želja da nekome pokušam pomoći svojim iskustvom.

[Ijena]

Šmubi sve 

Daj da ćujem detalje tog postepenog odmicanja 

[boa]

šmubi pričaš možda o knjizi Kako naučiti djecu spavati od Dr. Eduarda Estivilla

izvrsna knjiga ,moju nevistu i brata spasila 

[Šmubulica]

Boa, nisam vidjela u toj knjizi, nemam pojma gdje, ali znam da sam i na tv-u vidjela sličnu metodu u jednom dokumentarcu.
Što se tiče mog postupka, teorijski je jako jednostavan  praksa je naravno nešto drukčija i traži stvarno upornost i jako puno strpljenja.

Ja sam Karlu uspavljivala tako da bi bila nagnuta nad njom i ljuljuškala je dok ne bi zaspala jer je inače vrištala kao da je mlate. Kad mi leđa to više nisu mogla podnijeti odlučila sam pokušati s tom metodom. Radi se o postupnom mijenjanju navike i odmicanju od djeteta.
Prešla sam prvu večer na ljuljanje s povremenim prestancima, taman toliko da ona zagrinta i ja krenem ponovo ljuljati. Uspavljivanje je trajalo nekih 45 minuta pa mi zamislite lice kad bih se uspravila.  aaff
Već nakon 2, 3 tri dana sam shvatila da mogu produžiti period neljuljanja i da je grintanje sve rjeđe. Onda sam pokušala prestati i čekala, potrajalo je par minuta i ona je ponovo krenula u grintanje, ja opet ljuljanje...
Ne znam točno koliko, možda tjedan, moja ruka je bila samo u blizini njenog tijela i dotakla bih je kad bih osjetila da se budi.
Zatim sam sjela na krevet do krevetića i kad bih je čula, javila bih joj se onako tiho, dovoljno je bilo da kažem- mama je tu i ona  bi nastavila spavati.

Sljedeća faza je bila odmicanje i od kreveta, sjela bih za kompjuter i zabavljala se dok se ona ne bi javila pa bih joj opet tihim glasom rekla da sam tu, da spava, eventualno došla do nje i poljubila je... Bilo je i vraćanja natrag na krevet pa opet sve ponovo. Zabavno u svakom slučaju.

Oduvijek je spavala s upaljenom malom lampom, tek toliko da kad se probudi nije potpuni mrak i usprkos pustim savjetima ljudi da je to loše, još se nitko nije našao da mi suvislo objasni zašto je loše. Ona i sad spava s malenim svjetlom. 

Sve to skupa je trajalo nekih 20-ak dana i onda sam se jednu večer tiho išuljala iz sobe, bebifon naravno upaljen, ja spremna da otrčim u sobu.
Naravno da se javila, ja sam se brzo stvorila u sobi i tiho ušuljala da ne shvati da nisam bila pored nje. Ne sjećam se sad točnih detalja, ali naravno da je shvatila da sam ja u drugoj prostoriji, ali i da sam joj dostupna čim joj nešto treba. Njoj je inače jako lagan san, dovoljno je da je krenem pokrivati ili poljubiti odmah se budi.

U svakom slučaju, mislim da ovo vrijedi pokušati, meni je upalilo i to zaista jest jedna faza u kojoj dijete drži strah od separacije, ali to prođe jako brzo, sve ostalo je navika jednako kao što je i njoj sada da ni pod razno neće zaspati bez priče, nekad jedne, nekad dvije i ja to volim, to je naše vrijeme.

Ovisno o situaciji opet sam ja ta, tj. mm koji joj najčešće priča, koji odlučuje koliko je priča u pitanju i kad ćemo prestati jer bi ona slušala do ujutro.
Ako  nema vrtića priuštim joj uvijek duže večernje druženje, ako se mora dignuti ujutro onda idemo ranije i tako. Još jedna stvar koja je neizostavna je gutljaj vode prije spavanje, ma ni gutljaj, pola, ali i to joj uvijek priuštim. Ponekad zeza da joj se piški, kaki... i sl. i to naravno odradimo, ali čim vidim da kreće u naviku reagiram.
Eto, ima svega naravno i kod nas, boljih i lošijih dana, ali ja sam stvarno presretna kako mi uspijeva dogovor s njom, što je naravno s nekim drugim djetetom skroz suprotno i ne mora uopće uspjeti, ali svakako vrijedi pokušati.
A sada neka mene netko nauči kako da Karla počne jesti kako treba...   

[Ijena]

Tnx Šmubi...sjetila sam se da smo već jedom prošle varijaciju na temu...i upalilo je  morat ću opet 

[unicorn]

Ne želim ići OT ovdje ali ću se složiti sa Zomato, naime djeca su nam različita i kod svakoga pali nešto drugo, no kod nekih ništa ne pali dok ih same ne prođe faza ili ne narastu dovoljno da shvate neke stvari.
Ja sam Dinu od rođenja stavljala u krevetić da spava, iako je imao užasne kolike i često i puno podrigivao predveče, na kraju je ispalo da smo ga na rukama uspavali i stavili onda u krevetić, ali kad je navršio tri mjeseca smo ga krstili i od tada se počeo buditi po noći svakih 45 min, i tako iz noći u noć dok ja više nisam mogla i stavila ga na krevet između nas. Od tada je prospavao cijelu noć bez buđenja.
S Mariom sam radila potpuno istu stvar, osim što sam Maria uspjela bez problema ostavljati u krevetiću i od prvog dana je učio zaspati sam, a ako je plakao normalno bi ga malo ponosila i spustila u polusnu u krevetić da zaspi do kraja sam. Uskoro će 6 mjeseci i bez problema i dalje zaspi sam i od kad je imao mjesec i pol, odspava cijelu noć od 20h do 4, 5 ujutro bez buđenja.
Dakle gotovo isti postupak nije jednako djelovao na dvoje djece.
Mislim da iako možemo pokušati isprobati savjet nekoga što i kako učiniti u nekim situacijama, jednostavno ima djece kod koje ništa neće upaliti i treba pričekati da ih to ''prođe'' ili da sami shvate ili prihvate što treba....

[Šmubulica]

Ma sve je to super ako dijete spava mirno pored mene u krevetu, ja obožavam buđenje uz nju kad me krene ljubiti i škakljati ujutro, ali u 99% slučajeva ona nemirno spava i izubija me do te mjere da sam npr. 20 dana izgledala kao da me netko nokautirao jer me u snu udarila glavom u oko.
I kad se ja i ona MORAMO dignuti u 06:30h ujutro i kad ja moram funkcionirati na poslu, a ne mogu gledati koliko sam neispavana i premorena onda je to zid kojeg ne možeš preći čekajući da sam padne...
Niz je razloga koje ja tu sad mogu pisati do sutra i uistinu  se ne mogu složiti s tim da kod neke djece ništa ne pali, osim ako s djetetom nešto  nije u redu, fizički, psihički...
Ja sam nju vodila redom kod neurologa, psihologa, fizijatara, fizioterapeuta, pedijatara, logopeda, doduše iz drugog razloga, ali sam i to spomenula i dobila sličan odgovor kojeg imam u glavi. Razgovarala sam i sa svojim doktorima, dakle strukom sa svih mogućih područja koje možeš izmisliti i svi se slažu u istom- da rad i upornost postižu rezultate.
Mislim da se samo radi o nedovoljnoj upornosti i popuštanju jer u glavi nemamo instant rješenje ni način koji će taj tren funkcionirati pa popustimo i guramo dalje, na koncu dijelom sam i ja to radila dok nisam krenula istraživati metode i onda je upalilo i nitko me ne može uvjeriti da faza može trajati 4 godine da me ubiješ. Ili do 7. godine kao što znam jednu gospođu s kojom (i s njenim mužem) dijete spava i dalje.

Karla je i sinoć spavala s nama u krevetu i meni je bilo predivno kad me počela čeprkati jutros, ali da ću se dovesti opet do toga da poluluda, iscrpljena i neispavana, a bila sam takva bez trunke pretjerivanja, hodam okolo, to sigurno neću.
Ili da ću kao neki poslati mm da on spava u drugu sobu ili otići ja...
Ima rješenja, samo treba ustrajati u pronalaženju onog najboljeg.
Ja se kad je njena prehrana u pitanju još uvijek borim i sa sobom i s njom, ali ne odustajem i svako toliko mi padne na pamet nešto drugo, za sada ne ide, vjerujem da je razlog Distoni sindrom kojeg ona ima, ali to ne znači da ću dignuti ruke i zaključiti da će ona sama svojom pameću sa 4 godine zaključiti da je voće bolje od kašica jer mislim da je itekako premala da bi to shvatila. 

[Ijena]

Šmubi dobro si rekla neke stvari 

Treba raditi s djecom, biti dosljedan i uporan...samo, barem u mom slučaju, moja dosljednost i upornost znaju jako varirati  Neću ni spominjati svoju sestru, mamu ili njenog dečka  Znaju mi i oni pokvariti sve planove. Jer ako sam nešto odlučila i napravila s Piom, a njima je nejasno, krv će mi popiti jer sam "u krivu" , a i Pia primjeti da se da izmigoljiti iz situacije. Imam dana kad sve mogu i nemam nikakvih problema s Piom, ali bogme ima i dana kad ja jedva stojim na nogama, a ona je u punom zamahu 

[Šmubulica]

A o tome da i ne pričam, krv su mi pili na slamku i moji i njegovi roditelji, do te mjere da sam urlala kao luđakinja.
Dođu jednom godišnje i pokvare mi sve što uspijem s njom napraviti.
Npr., ja kažem nemojte joj davati ništa između obroka, ni štapiće, ni kekse, ni čokoladu... NIŠTA, dođem ranije od planiranog kući, a ona jede štapiće, nevjerojatno.
Kao, pa nek jede šta bilo. Ma ubila bi ih bila. 
Tek kad smo ovo ljeto bili 20-ak dana s njima vidjeli su koliko to dijete ne jede ništa i onda komentirali da bi oni ispalili na živce da žive s njom i hrane je. 

[Ijena]

To petljanje mi nikad neće biti jasno  kao da mi i bez toga nije dovoljno teško 
Zato ja sad vrebam situacije kad sam sama s njom i kad je mala vjerojatnost da mi se netko upetlja 

[Veselka]

Karli sam od početka jako puno pričala, toliko da su me ponekad čudno gledali, jer kao što dijete od mjesec dana razumije tvoje priče, mislim da je i to urodilo plodom između ostalih stvari koje s njom radim.
Odgovorna je, koliko to dijete od 4 godine može biti, jako razumna i najčešće spremna na dogovor, ali ne bi to bilo tako da je nisam usmjeravala i kočila njene divlje ispade (a vjerujte bilo ih je jako puno).


Naravno da sam joj i objasnila čime me je povrijedila i naljutila...
Na jednoj drugoj temi je netko sličan odgoj okarakterizirao kao prestrog, meni to nije tako, životu ih učimo od početka, a ne od neke određene godine života. 

Ljubim je toliko puno da mm ponekad kaže da pretjerujem, grlim svako malo, igram se s njom, govorim joj 500 puta dnevno da je volim i u kombinaciji s ovim gore napisanom odgojem imam divno, zaista divno dijete koje odgovara istom količinom ljubavi prema meni, pitanjima i odgovorima kao da je već veeeelika.
I nemojte me sada krivo shvatiti, ne solim pamet nikome, samo pričam svoju priču. Možda smo svi  mi malo preskloni dječju razmaženost proglasiti fazom, uvijek i za sve, a činjenica je da su nam, uključujući i moje dijete, djeca puno više mažena i pažena nego što smo to bili mi.
I ako su faze, kada po vama te faze prestaju? Kad napune 5, 6 ili koliko godina?
Meni nije normalno da ako dijete npr. grize nekoga ne reagirati nego čekati da i ta "faza" prođe...

Ma ne znam, oduljila sam, ali sve u najboljoj namjeri... nemojte me vikati ako sam se u nečemu krivo izrazila... 




Dakle, stavi se na tron i maši nama ostalima....

Bit' će da me drma  ali nekako mi ovo tvoje objašnjavanje nije #sjelo#. Mislila sam preskočiti i ne komentirati, i vjerujem da si super roditelj. Jednostavno, eto, malo mi je bilo too much.
Nisam tu često, i rijetko komentiram baš iz razloga što sam rijetko na forumu i ne poznajete me, a imam osjećaj da ste si sve frendice
Niš' odo ja
[/quote]

[Šmubulica]

Ha??? 

Ne znam šta te trese, ali šta ti je too much? Ja za sebe ne mislim da sam ništa ekstra, griješim, trudim se kao i svi ostali i dijelim svoje iskustvo kao i sve ostale cure.
Tebe ne shvaćam, posebno ovaj dio o tome kako smo sve frendice. Kakve to veze ima s ičim?
I, btw, ja ne poznajem nikoga osobno na ovom forumu.

A ovo "stavi se na tron i maši nama ostalima" mi je ispod svakog nivoa. 

[lighty]

šumbi  ona je očito i taj post napisala samo da isprovocira.. 

[Ijena]

Čitam i nije mi jasno 
 Tko tu kome odgovara na kakav post?  ::m''m::

[mrvica.]

Čitam i nije mi jasno 
 Tko tu kome odgovara na kakav post?  ::m''m::

i ja sam ovako zazujala 

[Dani]

  šta je ovo bilo 
kao neki tornado 

a inače sam mišljenja da svaka dob (pa i ona od 5, 6 ,7 .. godina) vuče neku svoju fazu za sobom 
postoji i razmaženost, naravno, ali gledajući svoj Lukasa (6) i Leona (2) vidim da Leon ponavlja neke njegove faze,
a Lukas ima neke svoje, koje hvala bogu vidim i da su drugi 5 i 6-ogodišnjaci prošli 

[unicorn]

neznam što je s Dinom ali on uopće ne sluša 
možeš mu 100 puta nešto reći, bilo lijepo, strogo ili vikati na njega, ma nema šanse pravi se da ne čuje i i dalje po svom...
već smo ludi od pokušaja objašnjavanja, nadam se da će ga ubrzo proći 

[Šmubulica]

šta je ovo bilo 
kao neki tornado 

a inače sam mišljenja da svaka dob (pa i ona od 5, 6 ,7 .. godina) vuče neku svoju fazu za sobom 
postoji i razmaženost, naravno, ali gledajući svoj Lukasa (6) i Leona (2) vidim da Leon ponavlja neke njegove faze,
a Lukas ima neke svoje, koje hvala bogu vidim i da su drugi 5 i 6-ogodišnjaci prošli 

 

Ma nešto se ženskica uskokodakala na moj post od prije sto godina. 

[boa]

šta je ovo bilo 
kao neki tornado 

a inače sam mišljenja da svaka dob (pa i ona od 5, 6 ,7 .. godina) vuče neku svoju fazu za sobom 
postoji i razmaženost, naravno, ali gledajući svoj Lukasa (6) i Leona (2) vidim da Leon ponavlja neke njegove faze,
a Lukas ima neke svoje, koje hvala bogu vidim i da su drugi 5 i 6-ogodišnjaci prošli 

 

Ma nešto se ženskica uskokodakala na moj post od prije sto godina. 

da otvorimo jedan topic tipa vreća za ispuhavanje    pa da poletarci ispuhuju svoje živce 

[lighty]

neznam što je s Dinom ali on uopće ne sluša 
možeš mu 100 puta nešto reći, bilo lijepo, strogo ili vikati na njega, ma nema šanse pravi se da ne čuje i i dalje po svom...
već smo ludi od pokušaja objašnjavanja, nadam se da će ga ubrzo proći 

djelim s tobom brigu (naša djeca su se baš nešto udružila,sam te citiram ) elina je ušla u fazu kad nas doslovce ništa ne sluša,neke stvari i naredbe joj moraš ponoviti i po nekoliko puta da bi te uopće doživla a kamoli napravila nešto...
stalno joj je odgovor sad sam ljuta ,ti si mama za sve kriva...i takve stvari ali vjerujem da je to sve neki period i da će brzo proć bar se tješim tak

[Veselka]

Nit' sam se uskokodakala, niti istresam svoje frustracije, niti išta slično.
Valjda smijem napisati svoje mišljenje ako mi se nečiji oooooppppširannnnn opis problema i njegovo rješavanje nije sjelo...ili možda griješim.
Niti sam imalo namjeru koga vrijeđati, a ostale koje su komentirale moj post očito su se našle prozvane "braniti" ugroženu od tamo neke kokoši koja se usudila iznijeti par rečenica.
Kao što rekoh, bolje mi je ne komentirati to malo što provedem ovdje. Da se koja ne bi našla uvrijeđena.
Moje isprike ako sam koga taknula u živac.
Ugodan dan svima!

[Dani]

Ugodan dan svima!

hvala 

[lighty]

dani 

[Šmubulica]

Nit' sam se uskokodakala, niti istresam svoje frustracije, niti išta slično.
Valjda smijem napisati svoje mišljenje ako mi se nečiji oooooppppširannnnn opis problema i njegovo rješavanje nije sjelo...ili možda griješim.
Niti sam imalo namjeru koga vrijeđati, a ostale koje su komentirale moj post očito su se našle prozvane "braniti" ugroženu od tamo neke kokoši koja se usudila iznijeti par rečenica.
Kao što rekoh, bolje mi je ne komentirati to malo što provedem ovdje. Da se koja ne bi našla uvrijeđena.
Moje isprike ako sam koga taknula u živac.
Ugodan dan svima!

Smmmmmmiiiiijeeeeeesssssnooooooo   
Samo savjet za ubuduće, ako već hoćeš komentirati onda komentiraj s nekakvim konkretnim razlozima. 

[Šmubulica]

P.S. Dani 

[Veselka]

Nit' sam se uskokodakala, niti istresam svoje frustracije, niti išta slično.
Valjda smijem napisati svoje mišljenje ako mi se nečiji oooooppppširannnnn opis problema i njegovo rješavanje nije sjelo...ili možda griješim.
Niti sam imalo namjeru koga vrijeđati, a ostale koje su komentirale moj post očito su se našle prozvane "braniti" ugroženu od tamo neke kokoši koja se usudila iznijeti par rečenica.
Kao što rekoh, bolje mi je ne komentirati to malo što provedem ovdje. Da se koja ne bi našla uvrijeđena.
Moje isprike ako sam koga taknula u živac.
Ugodan dan svima!

Smmmmmmiiiiijeeeeeesssssnooooooo   
Samo savjet za ubuduće, ako već hoćeš komentirati onda komentiraj s nekakvim konkretnim razlozima. 

NA ZAPOVIJED!

[Ijena]

Cure  svatko ima pravo na svoje mišljenje, pa neka ga i argumentira 

Ići ćete u debatni 

Dani 

[unicorn]

Ne znam više što napraviti 
Dino za sve što želi ili traži to radi kroz vrištanje, cendranje, histeriju, ispade i koliko mu god puta ponovim da se tako ne ponaša i ne traži nešto, nego se lijepo pita, on pita jednom lijepo, i sljedeći put opet (tipa: Oću da me tata nosiiiiiii  )
I sad ako ga pošaljemo u kaznu ili mu strogo kažemo da se to ne radi i slično, onda po novom ima foru da kroz suze govori: ''mama nemoj ti mene nikada ostaviti'' ili ''mama nemoj ti mene baciti kroz prozor''  aaff aaff aaff i stvari tipa nemoj me ostaviti vani na kiši ili nemoj me dati nekome  Mislim, meni i mm se srce kida jer nemoram ni napominjati da ni on ni ja nikad nismo niti bi ikad tako nešto rekli djetetu ali budući da odmah reagiramo i tješimo ga da naravno da ga nikad nigdje nećemo ostaviti i da ćemo ga uvijek paziti i čuvati, onda si mislim da donekle manipulira nama, ali stvarno kad mi plače i govori tako nešto nemogu ne doći i zagrliti ga koliko god da me naljutio svojim ponašanjem 
Jučer nam je u lidlu napravio scenu, on ode u dućanu i briga ga gdje smo mi, mm ode po njega, strogo mu kaže da se drži za kolica i nikamo ne ide, a on udri u plač i ''mama zagrli me i poljubi'' a ljudi oko nas gledaju 
Onda se uz njega i Mario krenuo derati (iz samo njemu poznatih razloga) pa smo odjurili na blagajnu bez pola stvari  , i i dalje su plakali, izletili smo van, cijelim putem se Dino plakao ''mama nemoj me nikome dati i nemoj me ostaviti'' da bi onda se pred kućom smirio i onda smo otišli u naš mali dućan kupiti ostatak stvari i mm i ja smo bili ljuti a opet neznamo što više napraviti i kako reagirati na to cendranje i drečanje a onda plakanje - i inače se Dino dođe maziti pa kaže mama nemoj me nikada ostaviti, tako da neznam više, no nadam se da će ga uskoro proći 

[Josipaorama]

Uni, kad čitam ovo, kao da čitam o svojoj Steli 
Al moram priznati da me je i nasmijalo ovo "Nemoj mene baciti kroz prozor"   
Pa odakle mu takva ideja 
Moja isto vrištanjem i bacanjem nastoji da dođe do nekih stvari koje želi i uporna je do kraja    A kad na kraju ne dobije što želi svaki plač završava riječima "Ja nemam nikoga"  Pa se ti sad misli šta im te izjave znače 
Al isto tako su oni mali tvrdoglavi manipulatori pa vjerovatno kad vide da pored cijele skike i vriske nisu došli do cilja, pokušavaju i sa sažaljenjem