O, da. Učim ih obojicu takoreć od rođenja tome

.
Franjo još ni pošteno nije pričao kada je s nepune dve godine tetama u dućanu kad bi mu pružale nešto, odgovarao s
"hava epa"

. . A one gotove

. S dve je već sve usvojio: "hava", "moim", "oposi" i "zoja"

i di god smo išli, ljudi su ostajali
paf! i komentirali "kako pristojno dijete"

.
Danas mu je to sastavni dio svakodnevne komunikacije, bez da ga itko podsjeća:
"mama, molim soka",
"Franjo, molim te, dodaj mi ovaj ručnik - Izvoli, mama",
"oprosti, tata, ja bi igrao neku igricu" kad suptilno miče tatu s Fejsbuka

ili kad se igraju
"o, hvala ti, braco" kad mu Tomi doda neki autić.
Ja sretna i ponosna

.
Tomica još ne priča, ali zato često igramo onu
molim-izvoli-hvala igru dodavanja, pa već sad kad mi nešto pruža, kaže
"o o" kao
izvoli , a kad mu dam nešto što mi pokaže prstom, nasmije se i veli
"a a" kao
hvala. Bistrić moj mali

.