Vaša priča dojenja - javite se!

[Marre]

Kao što sam već otvorila topice za porod i odvikavanje od pelena, isto tako zelim da podijelite sa nama svoje iskustvo sa dojenjem.
Koliko ste dojili, problemi sa dojenjem (u pocetku i dalje), kako ste ih uspjesno rijesili...isto tako ako jos dojite, kako se osjecate vi i vase dijete...
Ako je netko koristio i adaptirano moze nam slobodno napisati svoju pricu 

Ako nam zelite ispricati svoje iskustvo koje ste prolazili sa svojim mrvicama, na taj nacin mozda pomoci nekome da ustraje ili da nade utjehu ukoliko ne doji, javite se nama adminicama na pp 

Vaše price iz 'života' cemo objaviti na portalu kod tema vezano za dojenje i navesti koja ga je forumasica pisala.


Hvala!

[Marre]

hop

[MEMAA]

Imam dvoje dijece prvo sam dojila do13 mj,bilo je stvarno svega od ranica pa do mastitisa ali ako imaš volje stisneš zube i ajmo dalje .Kada sam imala mastitis tuširala sam topolom vodom i stavljala kupusov list.A što se tiče odvikavanja stvarno smo se brzo odvikli prem da smo bili sisonje na kvadrat.Počela sam sa godinu dana mu davati polovinski mlijeko u maloj aventovoj bočici i poslije toga siku i tako 1mj.i odjednom je sam od sebe uzeo bočicu i više nije sikio.a drugo dijete još uvijek dojim ima sad 8 mj.i imamo veliki problem što teško prihvaća bilo što,samo da mu je sika.neće ni vodu ni sok pa ni čaj ni dudu.

[Marre]

Memma jesi zainteresirana malo da prosiris pricicu? Zelis li da ju stavimo na portal? Javi mi se na pp 

[MEMAA]

Naravno.

[rmilkovic]

Srecom nisam se osvrtala na komentare "mozda ti mala place jer nemas dovoljno mlijeka", nego sam uporno dojila i dojila. Bilo mi je najteze iskljucit glavu kad su ljudi davali svoje komenate i prijedloge da bebi pocnem caj davat ili da mi mlijeko nije kvalitetno. Nekad bi plakala sama sa sobom jer nisam imala snage rec tim ljudima da me puste na miru da odgajam svoje dijete kako najbolje znam. Srecom da ti komentari nisu utjecali na mene i na moju volju da dojim. U pocetku je najteze bilo dojit s ranicama na bradavicama. Sjecam se da sam jednu noc plakala zajedno s Laurom. Ona jer nema mlijeka, a ja jer bradavice krvare. Malo kreme protiv boli, tusiranje svaku vecer i cesto luftanje prsiju na zraku pomogli su da bol prodje, a malena sretno papa. I evo dosad, sve bez problema.. Koji put malo previse mlijeka, ali za 2-3 dana sve se regulira... Zato mame, samo hrabro naprijed!! Ne odustajte!


__________________________
jupilica.blog.hr

[stella]

Kako smo uspjeli!


Kao i vecina trudnica i ja sam citala sve o trudnoci, porodu, njezi djeteta... Naisla sam na par clanaka o dojenju no nisam se nesto pretjerano interesirala za njih sve do oko mjesec dana prije poroda. Tada sam cvrsto odlucila da cu dojiti svoje dijete. Zadnjih tjedana sam gutala sve moguce o dojenju, proucavala tehnike i nacine (naravno, samo gledajuci slikice) i mislila si da to i nije bas tako tesko kako neki pricaju. E, tu sam se prevarila!

Nakon poroda, kada su mi donjeli moje zlato na prvi podoj, uslijedio je prvi sok. Dali su mi dijete i rekli :"Mama, sad ga nahranite". Uhvatila me panika, sve sta sam procitala je jednostavno isparilo iz moje glave, sta da radim sa djetetom??? Napokon sam rekla da NEZNAM. Tu sekundu sam ocekivala da ce mi sestra pokazati kako se doji no ona je samo gurnula dijetetovu glavu u moja prsa i rekla: -Neka sisa.

Ajme meni, pa ja zivim u oblacima! Ne mogu vjerovati da sam bila tako naivna i mislila da ce netko izdvojiti par minuta za moje dijete i mene. Koje li zablude! Naravno, malisan nije bio dobro postavljen na prsa, pocele su mi se stvarati ranice (i to jako bolne) i dojenje je postalo trauma. Prsa su se jako brzo punila, postala tvrda kao kamen a i zacepio mi se mlijecni kanalic desnog pazuha tako da sam jos imala problema sa bolnom kvrgom velicine teniske loptice (no, to je proslo nakon par dana).

Od mastitisa me spasila pumpica za izdajanje koju sam koristira redovito, dijete su mi dovodili polusneno i nezainteresirano za podoj (prije toga su ga nahranili formulom) a meni su polako poceli zivci popustati. Jedva sam cekala da dodemo u tisinu naseg doma.

Napokon smo kod kuce. Muz je znao moju zelju za dojenjem i poticao me no ja sam i dalje nepravilno postavljala dijete na prsa, rane su postale grozne, konstantno su krvarile, ja sam vristala kada je dijete vuklo (svakih 30min dijete je trazilo jos, jos i jos.)

Tada je pocelo negodovanje ukucana. Muz je konstantno ponavljao da je dijete gladno, svekrva je govorila da mi je mlijeko slabo, moja mama je govorila da sam luda jer djetetu ne zelim dati adaptirano i da cu ga izgladniti... To je trajalo 3 dana. Svaki dan sam plakala i bila na rubu zivcanog sloma.

Tada je dosla patronazna sestra koja nas je sve uvjerila da dijete jako dobro napreduje na kilazi, da ne postoji lose mlijeko i da treba biti uporan. Pokazala mi je kako dijete pravilno staviti na prsa, dala jos neke korisne savjete i rekla da ce nas posjetiti za par dana da vidi kako napredujemo. Dok je patronazna bila kod mene svekrva je cijelo vrijeme slusala sta ova govori i odlucila je malo razmisliti o svojim uvjerenjima o dojenju (koja su stara kao biblija).

Sutradan smo provele cijeli dan stavljajuci dijete (ispravno) na moja prsa, budile ga kada bi zaspao nakon 2-3 poteza i tada kao da se desilo cudo. Ja sam skuzila kako pravilno postaviti dijete a on kako sisati. Postao je pravi gladus a kako je sisao na zahtjev dogurali smo cak do kg i pol u mjesec dana (roden sa 3480g a na prvom pregledu imao 5000g). Cak nas je pedijatrica zafrkavala da mora na dijetu. Za uspostavu ritma oko dojenja trebalo nam je kojih 2mj (da se naviknemo jedno na drugo a i da se ponuda i potraznja za mlijekom izjednace).

Dojili smo (na zahtjev) sve do njegovog 11mj kada je samoinicijativno prestao. Jednostavno je ujutro posisao i to je bilo to. Vise nije trazio preko dana ili navecer. Ja sam htjela prestati vec negdje kad je navrsio 6mj zato sto me jako grizao i bilo je jako bolno dojiti no on se nije dao. Sam je odlucio kada je vrijeme za kraj.


Mogu reci da je dojenje jedno prekrasno iskustvo koje se ne moze usporediti sa nicime. Svatko tko nema nekih medicinskih problema moze dojiti (ako ima zelju). Samo treba biti uporan, strpljiv i vjerovati u sebe i svoje dijete jer dojenjem postajete jedno.

[Marre]

hvala vam, vase pricice su objavljene ovdje

 

http://bebe-i-mi.com/index.php?option=com_content&task=section&id=125&Itemid=219

[bigmama]

Ja otkako sam prvi put vidjela svoju strinu kako doji svoje djete, bila sam negdje u tinejdzerskoj dobi, sam dobila svoj stav o dojienju - kad postanem mama i ja to zelim raditi. Ima nesto posebno i sveto u svakoj slici majke sa djetetom na prsima. U vremenu kada sam pocela razmisljati o tome da postanem majka, prva slika u glavi mi je bila zena koja drzi djete na prsima.
Prvih dana kada sam saznala da sam u drugom stanju sam se vec bacila na istrazivanje. Citala sam i upijala apsolutno sve vezano za trudnocu, porod i vrijeme nakon poroda. Dojenje me u istom mahu fasciniralo i strasilo. Najvise sam uplasena bila jer sam slusala mnoge oko sebe koje su imale probleme; nema mlijeka, bolovi, ranice, a pomisao na mastitis mi je ulijevala led u kosti.
Kad sam bila otprilike u 7. mjesecu trudnoce, pocelo mi je curiti mlijeko iz dojki. Citala sam da je to normalno, i nisam pridavala preveliku vaznost tome. Nocima i danima sam gnjavila muza pricama o dojenju i iskustvima nekih dojilja, da se samo pitam, kako je on imao strpljena sve to slusati ???
Poslije poroda sam malecku odmah dobila na prsa. Otac je prerezao pupkovinu, a ja sam samo grlila i ljubila to maleno cudasce nekoliko minuta koliko je trajalo da mi babica sasije onih par pukotina sto sam imala.
I onda je uslijedio najdivniji trenutak u mom zivotu. Uzela sam svoju kcerkicu, polegla ju kraj sebe i dala joj da sisa. Nekoliko trenutaka je ona gledala u mene i pokusavala uhvatiti kako treba. Babica je bila zauzeta, pa je rekla da ce doci kroz par minuta da mi pokaze sto mi je ciniti. No to nije bilo ni potrebno, jer ona kada je shvatila sto se od nje ocekuje; sisala je "po skolski".
Babica je samo dosla i rekla : Ona zna sto treba raditi. I ostavila nas da uzivamo jedna pokraj druge.
Uskoro su nas premjestili u nasu sobu, gdje smo samo ostale 1 dan, jer smo mi ocajnicki zeljeli kuci. Nakon sto je doktor dao zeleno svjetlo, malena je ugledala po prvi puta svoj dom i svoje bake i djeda, tetke.
U pocetku je sisanje islo svakih 10, 15, maksimalno pola sata. Non stop sam joj nudila jednu, pa drugu. I naravno da joj to nije bilo dosta, jer mlijeko jos nije bilo nadoslo. I cudili bi ste se da nisam slusala o tome kako ju treba prihranjivati i kako je ona gladna. Nisam se dala, ni ja, a ni moj muz koji osim slusanja mojih prica bio samnom i na trudnickom tecaju i bio dobro pripremljen i potkovan.
Za par dana je mlijeko nadoslo, a sa time su dosli i drugi problemi - kamo sa tolikim mlijekom ?
Mlijeko mi je neprestano curilo, posebno iz jedne dojke, koju ona ni u ludilu nije htjela dojiti - zato sto je spricalo poputi mini fontane iz nje. Nisam ispocetka shvatila zasto ona vristi ponekad dok jede, dok jednom nisam izvadila dojku iz njezinih usta i poprskala sve oko sebe.
Tu nije bilo druge, nego istisnuti malo mlijeka svaki put prije nego bih joj dala da sisa, da smanjim pritisak i onda bi sve bilo dobro. Osim toga drugih problema nikako nismo imale. Jesam par dana imala osjetljive bradavice, no to sam rjesavala sa mazanjem mojim mlijekom i ostavljala ih da se "luftaju" preko noci. Nakon 4-5 mjesci je i to spricanje prestalo. Samo sto to njoj kasnije nije niti smetalo, samo je pustila da se slijeva niz grlo - nije se morala patiti ni vuci 
Sutra je mojoj bubici 7 mjeseci, jos uvjek sisa i namjera mi je da ju dojim barem prvih godinu dana, ako se ona prije toga ne odluci da je dosta :D Zastoja mlijeka, mastitisa, nedostatka mlijeka i ostalih stvari kojih sam se tako plasila nisam dozivjela. Bilo je prijedloga i za pumpicu jer mi mlijeko jako curi, i to sam ignorirala. Pustila sam prirodi da uradi svoje, i tako je i bilo. Pitam se da li bi sve proslo tako dobro, da nisam imala zelju i volju da proucim sve detalje vezane za dojenje.
Mama mi je cesto govorila kako niti jednu od nas tri nije mogla dojiti jer je imala ranice na bradavicama i nije imala mlijeka. Ja danas mislim samo kako je to davno vrijeme bilo grozno za mlade mame i kako su samo bile ne upucene. Strah me je da od toga "boluju" i mnoge zene danas.

[Marre]

bigmama hvala na prici  stavim ju na portal 


i hvala svima jos jednom, za sada imamo dosta pricica o dojenju 

[bigmama]

bigmama hvala na prici  stavim ju na portal 


i hvala svima jos jednom, za sada imamo dosta pricica o dojenju 

Marre, napisala sam ju prije svega zato sto je moje dojenje uglavnom pozitivno iskustvo, bez vecih komplikacija. Dok sam se ja informirala o dojenju, vise je bilo za procitati onih bolnih prica, nego ovako pozitivnih. Nadam se samo da ce procitati netko kao sto sam i ja bila. Netko u potrazi za informacijama i da ce nju / a mozda i njega, moje iskustvo pozitivno usmjeriti i motivirati. Nisam dovoljno naglasila u prici, ali mislim da je bilo jasno koliko je vazna uloga oca u dojenju djeteta. Misilm da je svakoj zeni lakse kada u nekome, cije misljenje vrjednuju i cijene ( u mom slucaju je to moj muz ), pronadju potporu i hrabrost.

[ivoona]

Pa i za mene je dojenje nesto najljepse, a ujedno i prvi "bonus" kojega zena moze dati djetetu. Ja necu duljiti vec samo kratko: tijekom trudnoce  nisam ni pomisljala hocu li dojiti, to mi se nekako podrazumijevalo ( od same pomisli na nedojenje, probleme s mlijekom i sl.- bilo bi mi grozno). Krajem trudnoce bila sam na mnogo predavanja, procitala sve zivo. Novo saznanje mi je bilo da djetetu ne treba dodavati bas nista, ni kap vode.
 Prvo stavljanje Line na prsa bilo mi je neobicno, ali prekrasno. Nisam se bojala da necu znati, to mi je nekako najprirodnija stvar i znala sam da ce krenuti samo od sebe. I krenulo je. Linica je odmah pocela sisati, kada bi stala, ja bih je poljubila u celo i ona bi odmah nastavljala (uvijek je refleksno reagirala na poljubac). Ali...vec drugog dana mi je napravila tolike ragade da mi je jedna bradavica pukla na pola. O boli necu ni pisati....znojili bi mi se dlanovi i po sat vremena prije podoja. Dr. mi je u viziti rekao da je stanje jako lose , da ne smijem dojiti neko vrijeme. Bojala sam se da ce biti gotovo ako samo koji dan bude pila bocicu.I nastavila....Dolazak mlijeka: nekoliko dana i noci nisam oka sklopila vec se samo izdajala...mislila sam da cu izludjeti. Spasila me mama koja me je naucila rucnom izdajanju i masazi ( a ja sam naucila, nakon tri kupljene izdajalice, da one stvaraju jos vise problema....sto vise izdojis ,vise se stvara...). Mjesec dana sam se mucila, ali za dojenje bih se mucila i sto mjeseci..... I sve je proslo, ostalo je samo ono najljepse vezano uz dojenje...
Sada slusam price maminih prijateljica:"Pa vruce je, daj maloj vode, caja, dehidrirat ce!" Umorila sam se od objasnjavanja da je cika sve sto ce ona dobiti do 6 mjeseci. Pa im ponekad kazem:"Evo, dat cu...."
A Lina sisa po cijele dane, nekad i triput u sat vremena, mama me zeza da smo jos pupcano vezane, ja ne mogu ni do trgovine bez nje (sad su joj 4 i pol mjeseca)....Ali kada se moj mali Kit-Sisavac ( tako smo je muz i ja nazvali) priljubi uz mene i sisa, kada je gledam , ljubim i mazim - eh, tada znam- ovo je ono sto zovemo srecom....
Dojenje je za mene nesto savrseno, a mojoj Lini, nadam se, doprinos zdravlju, ali i duhu....koliko samo njeznosti i mazenja dobije za svakog podoja.....
Stoga, drage moje, naprijed s dojenjem. Budite nesebicne i pruzite to zadovoljstvo svome djetetu!!!!!

[gordana28]

nema ih vise na portalu ili ih ne mogu naci?

 

[neli]

gordana evo ih ovdje 



http://bebe-i-mi.com/index.php?option=com_content&task=section&id=125&Itemid=219

[gordana28]

nesto mi ne stima kad otvorim link....vidim samo prvi red...

mislila sam da su i moju stavili,ali nema je...

neli tnx 

[Marre]

nesto mi ne stima kad otvorim link....vidim samo prvi red...

mislila sam da su i moju stavili,ali nema je...

neli tnx 

sigurno je do toga sto se radio novi portal pa su se teme nanovo stavljale, pogledat cu 

[gordana28]

ili nisi pogledala ili meni nesto steka....

jos uvijek isto... 

[Marre]

ili nisi pogledala ili meni nesto steka....

jos uvijek isto... 

kaže Mona da nije iskustva još stavila na portal jer ga trenutno obrađuje, tako da će biti 

[gordana28]

brza si....dobijes pohvalicu za super brzi odgovor...

ok,ma voljela bi da stavi i moju,jer bi voljela da jedna meni draga  osoba to pricita bas ovdje...

[Meggi]

prvo dijete sam dojila mj dana iz medicinskih razloga,ali sam zato znala da ce drugo dijete bit dojeno pa makar mi to bilo zadnje na svijetu.sad ima 12 mj i cica joj je najvaznija stvar na svijetu.prosla sam i suze i krvave bradavice,a o neprospavanim nocima da ne pricam.ona je djete koja je non stop na cici,u pocetku i po 20 x dnevno.i dana danas je na cici stalno,i uopce ne spavamo al nebi mjenjela to za nista.tjesim ce i to ce ubrzo proc.najbolje je to sto cicu imamo uvijek i svugdje i sa larom smo pokretni od kad se rodila,dok sa matejem nismo nigdje isli prvih 6mj,jer je bocica bila problem.
mame dojite i dojitei ne posustajte

[boa]

 ......... meni prvi i drugi put iza misec dana plakali nakon obe cice   s edijon san mislila da ima grčiče i kupila čaj on popio 90ml i zaspao a ninu sam odma dala nan i malo pomalo prestao vuči    ................ čitan ove postove i pitam se dal sam pogrišila al oni su stvarno bili gladni 

[neli]

boa, to je sada iza tebe, nemoj se opterećivati time jesi pogriješila ili ne... bitno je da nisu gladni...
sad si opet trudna, pa kad bebica dođe probaj ju stavljati šzo više na cicu, pa makar i 25 puta na dan ako bude htjela... dok god imaš mljeka pokušavaj na sve načine prije uvođenja adaptiranog, bebe jednostavno moraju naučiti sisati, isto kako i mama mora naučiti kako staviti bebu na prsa pravilno...
probaj, kažem ako treba neznam koliko puta na dan, nadam se da ćeš uspjeti 

[gordana28]

boa draga....  ne osvrci se sad natrag,ali za ovu bebu mogu ti dati savjet:

gotovo da nema zene koja ne moze dojiti(ima iz med.razloga,jako mali postotak)

nema "slabog "mlijeka

ako beba place ne znaci da je gladna....

ja sam se toga sjetila x puta kada sam mozda mislila posustati...i uspjesno smo dojili do 10 mj.....

 

[stella]

Potpisujem ovo gore i samo ću nadodati da su meni sa prvim djetetom stalno govorili da moram davati čaja jer je beba žedna (a ja dojila). Ja tuka znala dati djetetu i do pola litre čaja dnevno (kao mali je žedan). E onda sam se informirala i skužila da to nije potrebno jer ako on popije više čaja manje će sisati. Nema veze što plaće ako posisa obje dojke. Čim više sisa više će se mlijeka stvoriti. Možda su ih mučili grčevi (obično budu prva 3 mj), možda im je smetalo svjetlo, možda su bili pospani ili su jednostavno osjetili da si ti nervozna. Razloga može biti stotinu. Glavno ti je da dijete uredno piški, kaka i da je kakica žućkaste boje (ako je dijete dojeno) te da dobiva na težini.

Nadam se da će biti bolje ovaj put i ako imaš želju za dojenjem nemoj posustati i budi uporna štagod da ti pričali.

[boa]

ajme žene iz vaših usta u one uši............ tako san bila tužna kad nije ni nino duže sisao    aj iman još jednu šansu,treća sreća 

[Meggi]

nemoj posustat,meni su govorili,daj bocicu,mucis i sebe i nju,jer je non stop bila na cici,al ja nisam posustala,jer sam znala da nema nijednog mlijeka,ni jedne bocice koja moze mene zamijenit.ne kazem da nije bilo tesko,i da smo suze lile pogotovo ja,al uspjeli smo idrago mi je.a sto se vode tice i caja,meni je mama govorila da kak nedam djetetu pit,bla,bla,al do 6.5mj nije okusila nista osim cice.drzim fige za 3x

[Marre]

Cure su ti dobro napisale, kod mene je bilo slicno kao i kod roberte.
Hvala Bogu što sam se informirala pa sam se trudila svim silama, meni je mlijeko išlo u potocima no Josip je bio taj koji se mučio, prvo jer je bio nedonošće, a drugo jer nije htio, no sisali smo 7 i po mjeseci i to zadnja dva mjeseca sam se izdajala da još pije moje mlijeko barem na bočicu.
Plakala sam noćima, što od pokušavanja da sisa, što od izdajanja i bacanja mlijeka  , A Josip je plakao skupa sa mnom, ali smo uspjeli  i zao mi je što nije u duze trajalo, ali znam da cu ubuduce samo sebe slusati, a ne, pa daj mu adapt., samo sebe mucis, daj mu caja itd. 

[MonaLissa]

brza si....dobijes pohvalicu za super brzi odgovor...

ok,ma voljela bi da stavi i moju,jer bi voljela da jedna meni draga  osoba to pricita bas ovdje...

Evo idem to sad sredit...

[DANCHY2]

Ja sam nekako uvijek pojam djeteta automatski povezivala s dojenjem-to mi je nešto posve normalno i podrazumijeva se(tu naravno ne mislim ako iz nekih medicinskih razloga to nije moguče).Već neka 3tj prije poroda,znala mi se pojaviti koja kapljica,neznam jel to već bio kolostrum ili šta,ali čim sam rodila imala sam mlijeka,nije trebalo vremena da nadođe.A baš zato što se danas toliko govori o tom dojenju i što ga se toliko propagira,zato me čudi da npr.u bolnici u Zg gdje sam rodila da tome uopće ne posvečuju pažnju.Naime,ko što sam već opisala na Iskustvima s poroda,hrane bebe i site ih donose mamama pa one to dragocjeno vrijeme kad bi mogle sisati prespavaju.Ja sam urgirala da ju ne hrane jer je mlijeka bilo doslovno u potocima,a bojala sam se da ču otiči kući bez da to savladam.Zbilja je bilo teško u početku,koliko god to izgleda nešto najlakše na svijetu,sva sam bila pokočena i doslovno na laktu nadvijena nad nju,sve dok mi naša draga patronažna sestra nije pokazala kako da to bude nešto ugodno!  Međutim,par dana nakon dolaska iz rodilišta dobila sam mastitis,temperaturu-užasno loše sam se osječala.Ko je to imao zna o čemu pričam!Upala je bila tako jaka da masiranje nije pomoglo-morala sam piti antibiotike.No sve to vrijeme nisam prestajala dojiti,čak sam joj bolniju dojku više davala da je pošteno isprazni.Plakala sam i dojila al nisam odustala.A mlijeka za poludit-jel moram napominjat da sam uz dojenje na zahtjev(zaista je svakih sat i pol tražila) i uz izdajanje imala mastitis 4x!!!!  aaff  aaff  aaff
Pela dudu nikad nije htjela,a na redovnom pregledu sa 6mj.pedijatrica je nakon što je zadovoljno ustvrdila da odlično napreduje bila zgrožena da je isključivo na cici i preporučila mi Novalac da se noču ne budi i da meni bude lakše.Naravno da ga je odma pljunula kao i apsolutno sve što sam joj ponudila. Nikad nije pošteno povukla ni iz bočice-nit čaj,nit moje mlijeko,ni adaptirano-NIŠTA!!!!S 10 mj.je još uvijek bila isključivo na cici,jedino je prihvatila vodu iz didaktičke čaše!
Nije bila samo na mom mlijeku jer joj ja ništa nisam dala nego zato što nije htjela!Sad ima 15mj.i dalje je na cici.To joj je vjerovali ili ne glavna hrana.Pojede nekad malo nečeg-juhice ili čušpajza,ali slabo.I to neče jesti nikad kad sam ja kod kuče-samo ide na cicu.Kad je baka čuva,fino pojede,al ako bake nema par dana,od mene gotovo ništa neče. Meni je moram priznat,več prilično naporno-pogotovo noču jer ona stalno traži blizinu,nije gladna jer povuče 2-3x i dalje spava,al nemogu mrdnut od nje.
Isto je i kad je vodim nekud s tramvajem npr.-sama zavlači ruku i hoće cicat.
Masu puta mi je došlo da to prestane,a onda kad je vidim kako uživa i koliko to voli pomislim kako prebrzo odrastu i nikad nečemo biti tako bliske ko sada i dati ču joj da doji ako ne prije a ono kad ču joj moči objasniti da bi sad več bilo dosta.
Neznam dali zbog toga što cica ili ne,ali nikad nije bila bolesna,fino dobiva na težini,isto kao i vršnjaci koji nisu na prsima pa zato ne vjerujem da moje mlijeko ne valja,a i 3x sam joj provjeravala krvnu sliku koja je super.Uz to sam i svoju pregledala-isto super!!!

[MonaLissa]

 

Hvala Danchy nadam se da to znaci da prica moze među ostale na portal