Ona moja Eva je tako gruba kad se igramo, ajme

svako malo dobijem tir u glavu, udarac u stomak, u oko, i ni da bi trepnula

isti tretman ima svako ko se s njom igra

uopće ne pazi, baš ništa...
kako vaši klinci? zanima me dal su ovi stariji možda malo nježniji ili ne?
Joj, neeeee ...

Nema ti to veze s dobi, zomato

... moj Franjo je oduvijek takav

. On stvarno nije ni zloban, ni agresivan, al je svejedno jak ko bik

, i kaj je najgore od svega, obožava grube igre: hrvanje, boksanje, "mačevanje" štapovima ...

Stalno ga opominjem da pazi i, ne mogu reć, stvarno me posluša i oprezan je, ali proporcionalno s euforijom igre raste i njegov neoprez te grubost

.
Kad kažem "jak ko bik", navest ću primjer: kad je imao 6 dana i prvi put nam došla patronažna, ona njega raskopčala i pomazila, a on nju s obje noge punom snagom šutnuo u trbuh, tako da je žena zateturala aaff

.
Pazi, beba stara 6 dana ... onda si probajte zamisliti kaj radi sad

.
Kaj je najgore od svega, on nije svjestan svoje snage i zvekne me ko odrastao čovjek

i ja ga zošpotam i opomenem, a on naravno, iskreno veli: "Oprosti, mama, nisam htio

, samo sam ovako ... " i onda pokaže što je zapravo htio prije nego je njegova glava završila u mojem želucu

.
Nama je jedini lijek za to prevencija

: čim vidim da je njegova euforija malo prevelika, odmah promijenim igru na neku manje krvoločnu zanimaciju

.