evo kumo kad vec pitas da ti odgovorim iz prve ruke....svog bm sam volila ito sljepo i dozvolila mu da me pravi budalom ,ali ja njega volim nema veze

e onda nakon silnog nepostivanja,omalovazavanja sa njegove strane i od njegove mame,do bolesne ljubomore i sebicnosti pukne ti film i progledas .....e jedna sitnica djete i glupa navika jer zivite 4 godine,kuda otici,mnogi nemaju posao i nisu odlucni kao ja pa ostanu to trpit

u potpunosti ih razumijem,pola godine sam sigurno vagala dal se isplati borit za taj brak,pokusavala doprijeti do njega al nista

sva sreca pa sam imala posao i privremeni smjestaj kod mame

a i da nisam radila vjerovatno bi isto napravila.... tanka je linija izmedju ljubavi i mrznje ,ja sam njega zamrzila toliko da vise nisam mogla bit u istoj prostoriji duze od 5 min

bilo mi je jako tesko prvo zbog djeteta,pa dok se naviknes na novu okolinu i sve ostalo....nije to lako netko ipak izabere da ostane u tom braku pa bar ima krov nad glavom i neku sigurnost,znam puno ljudi koji tako zive u dvoje je lakse...osim u mom slucaju naravno ja kad sam se rastala ostalo mi je jedno djete na brigu njega sam vratila njegovoj mami
