U medicinskoj klasifikaciji bolesti DSM IV definira se kao poremećaj pri čitanju.

Bitno obilježje poremećaja u čitanju je dostignuta razina čitanja (tj. točnost u čitanju, brzina i razumijevanje mjereni individualizirano standardiziranim testovima) koja je znatno niža od očekivane s obzirom na kronološku dob osobe, izmjerenu inteligenciju i obrazovanje primjereno dobi.

Smetnje u čitanju znatno utječu na dostignutu akademsku razinu ili svakodnevne aktivnosti u kojima se zahtijeva vještina čitanja.
U osoba s poremećajem u čitanju glasno čitanje karakterizirano je iskrivljavanjem, zamjenama ili ispuštanjima, sporošću i pogreškama u razumijevanju.

Disleksija nije bolest.

Ona je sindrom ili skup osobina primanja, obrade i pohranjivanja informacija u neke osobe zbog kojeg ona ima određeni stil spoznavanja sebe i svijeta oko sebe.
U tomu su izvori teškoća, ali i mogućih nadarenosti, o čemu svjedoče mnoge poznate osobe s disleksijom koje su ostvarile natprosječne rezultate u različitim područjima.
Poznate osobe disleksičari : Bojan Navojec, Albert Einstein,Thomas Edison,Alexander Graham Bell,Isaac Newton,Michael Faraday, John F. Kennedy,  Walt Disney,  Tom Cruise, Whoopi Goldberg,  Agatha Christie,  Hans Christian Anderson,Ernest Hemingway,Lewis Carrol,Mark Twain ( a koje su romane i priče pisali ! )

Osim što disleksija može postojati samostalno ona zna biti i kombinirana s još ponekim stanjima kao što su poremećaj pažnje, ADHD-deficit pažnje/ hiperaktivni poremećaj, neke vrsta dječjih epilepsija itd. Može biti povezana s tzv. PJT-posebnim jezičnim teškoćama.
Iz tog razloga liječnik pedijatar, nakon što školski logoped ustanovi da je kod djeteta riječ o disleksiji, može zatražiti od roditelja da se napravi dodatna medicinska pretraga, najčešće EEG - elektroencefalografija, kojom se utvrđuje stanje električne aktivnosti mozga.
Ova pretraga uglavnom može potvrditi postojanje specifičnih promjena u toj aktivnosti, ako je riječ o spomenutim stanjima. Ona je razlogom što se dijete šalje neurologu jer on procjenjuje nalaz te pretrage - elektroencefalogram. Dijete s disleksijom koje nema takvih dodatnih smetnja najčešće nema promijenjen EEG.

ŠTO ČINITI KADA SE POSUMNJA NA DISLEKSIJU?

Kada se posumnja na disleksiju, treba se što prije javiti stručnjaku. To znači da primarno treba potražiti logopeda, a ako u mjestu nema logopeda, obratite se psihologu, školskom pedagogu, pedijatru ili školskom liječniku, koji će dijete uputiti na ispitivanje.
 Ima li dijete doista disleksiju, ustanovit će se najčešće timski - logoped će ispitati sposobnosti govora, čitanja i pisanja, psiholog će ispitati inteligenciju, pažnju, pamćenje, percepciju, osobnost itd., a često će se dijete uputiti i neurologu i otorinolaringologu da bi se isključila eventualna bolest središnjeg živčanog sustava, nagluhost i sl.

Kad se postavi dijagnoza, dijete treba uputiti logopedu na terapiju (u školi, domu zdravlja, bolnici, specijaliziranoj ustanovi itd.).
S obzirom na vrstu i težinu poremećaja, logoped obavlja vježbe kojima je svrha da se isprave teškoće u čitanju, pisanju i razumijevanju itd.
Također, logoped daje upute učiteljima i roditeljima kako postupati s djetetom, kako mu pomoći, što i kako s njim vježbati ( roditeljima da ali učiteljima ne - sve sam sama morala saznati iz drugih izvora )

Disleksija je teškoća koje se ne treba sramiti. Ona nije posljedica ničijeg pogrešnog postupanja ili lošeg odgoja. Ona je urođeni specifični način mišljenja i opažanja, koji u nekim područjima života može biti i prednost, ali istodobno izaziva teškoće koje su nadasve bolne u školovanju.

Teškoće koje izaziva disleksija mogu se prikladnom terapijom i podrškom okoline znatno ublažiti. Presudno je razumjeti da je djetetu koje ima disleksiju potrebna pomoć
 
DISLEKSIJA I ČITANJE  

Kako sve djeca mogu vidjeti slova, riječi, rečenice, redoslijede rečenica, tekst?

Na ovo nam pitanje djeca mogu dati najrazličitije odgovore. Neka će nam reći da vide riječ koja se okreće u različitim smjerovima, da slova plešu. Da se rečenice stapaju. Da uopće ne vide niti jednu točku ili zarez i da uopće ne mogu pratiti pogledom riječi prema krajevima rečenica. Da im pogled poskakuje. Da nikako ne mogu uhvatiti red.

Kako sve djeca s disleksijom mogu čitati?

Djeca s disleksijom mogu čitati na mnogo različitih načina jer je disleksija skup različitih simptoma i različitih stupnjeva svih tih simptoma.

Neko će dijete recimo, iščitavati slovo po slovo, čitat će sporo, ali će razumjeti većinu riječi jer ima bogat rječnik.
Poneke će riječi izokretati zbog sličnosti oblika ili nemogućnosti da otkrije redoslijed slijeva nadesno za riječi "do" i "od", no pomoći će mu okruženje u tekstu ili kontekst pa će sve opet dobro posložiti i, unatoč velikoj sporosti, moći će razumijevati tekst.
Ako se u tekstu neke riječi stalno ponavljaju, neka će ih djeca drugi ili treći put odmah vidjeti i pročitati tečno, a neka će ih tegobno svaki put iščitavati kao da ih vide prvi put.
Ima i situacija kad će dijete čitati slogovno i ponekad gotovo tečno čitati, a onda će se zaglaviti na nekoj riječi koju ne razumije i nakon toga će izgubiti nit razumijevanja pročitanoga.

Teško razumiju neke odnose među riječima, pasivne oblike glagola ili ne mogu domisliti nastavak riječi ako u brzini čitanja pogledom obuhvate samo korijen riječi, kao što se to događa prosječno dobrom čitaču.
Dakle, ta djeca, jednostavno, moraju pročitati svaki dio riječi jer im ono jezično, gramatičko znanje ne omogućuje rekonstruiranje ostatka riječi.

Primjer kako  može zvučati ono što djeca čitaju

Tekst "Gospodin Nosko traži prijatelja":

"Jedne noći je hodajuće drvo gospodina Noska ponovo otišlo do nastambe gavranova. Gospodin Nosko je bio jako sretan kad je to vidio. Ali je onda iz prkosa rekao sam sebi da više nikad prvi neće prići gavranu. Gavran bi se njemu trebao ispričati. Ali gavran nije došao. Dugo nije došao. Tako dugo dok gospodin Nosko nije postao nestrpljiv i ipak otišao k drugim gavranima i pitao gdje je njegov prijatelj."

ČITANJE DJEVOJČICE IZ PETOG RAZREDA:

Jedne noći hodati će drvo gospodina Noska ponovo da (Zastaje, čita prvi dio riječi "nastamba", ali je ne može iščitati, odustaje i izgovara: "nastave") nastave gavrana. ("Nastamba" je pretvorena u riječ "nastave" i rečenicu nije razumjela.) Gospodin Nosko bio je jako sretan kad je to vidio, ali je on (Stanka, razmišlja je li to "b" ili "d".) onda iz - izprosio i rekao sam sebi da više nikad neće prići gavranu. (Riječi "iz prkosa" pretvorene su u "izprosio" što nije ugrozilo razumijevanje ostatka rečenice.) Ali gavran nije došao. Dugo nije došao tako dok gospodin Nosko nije po, nestao i ipak otišao drugim gavranima i pitao gdje je njemu prijatelj. (U drugoj se rečenici briše točka, i ona se stapa s trećom, riječi "postao nestrpljiv" se stapaju inverzijom u "nestao", riječ "njegov" postaje "njemu", što sve zajedno prilično narušava razumijevanje.)

JE LI TO DOISTA DISLEKSIJA ?

Tijekom školovanja, mnoga djeca u određenim fazama griješe i pokazuju simptome koji se spominju uz disleksiju, a nemaju disleksiju. Vrlo je važno, posebno za učitelje, prepoznati o kojim je teškoćama riječ kako bi se mogao prilagoditi način rada i pomoći djeci koja imaju teškoće.

Uočene su tri osnovne skupine djece s teškoćama u čitanju i pisanju:

1. DJECA KOJA IMAJU PROLAZNE TEŠKOĆE U ČITANJU I PISANJU

- Djeca koja dolaze iz sredine što im ne pruža dostatno stimulacije za razvoj vještina potrebnih za usvajanje čitanja i pisanja - pedagoški zapuštena djeca.
- Djeca koja su u fazi početnog čitanja i pisanja često bila odsutna iz škole zbog bolesti i sama ne mogu nadoknaditi propušteno.
- Djeca koja su "psihički odsutna" iako su redovito na nastavi; uzroci mogu biti različiti (emocionalne teškoće zbog situacije u obitelji - preseljenja, razvod roditelja ... ).
- Nedostatno "zrela" djeca kojima je tempo odvijanja nastave prebrz, a metodički postupci ne odgovaraju njihovu kognitivnom stilu.
- Djeca s blažim pasivnim ili aktivnim poremećajima u ponašanju - u otporu su ili agresiji i čim se ukloni uzrok takva ponašanja, i rezultati u radu su bolji.
Sva ova djeca imaju normalno razvijene intelektualne sposobnosti i sposobnosti za usvajanje čitanja i pisanja. Pomoć im se može pružiti usporavanjem procesa usvajanja čitanja i pisanja, dopunskim radom i vježbama. Problemi uglavnom nestaju uz pravi tretman.

2. DJECA KOJA IMAJU TRAJNE TEŠKOĆE U ČITANJU ILI PISANJU UZ OPĆENITO DOBRE SPOSOBNOSTI - DISLEKSIJA

Kod ove djece su izrazito smanjene sposobnosti usvajanja pravilnog čitanja i pisanja, simptomi su jači, brojniji i dulje traju. Opće sposobnosti su prosječne ili natprosječne. Djeca iz ove skupine vrlo su brzo u opasnosti da zaostanu i u ostalim područjima u kojima je važno čitanje i pisanje.

Ubrzo počinju razvijati različite kompenzatorne mehanizme kako bi prikrili svoje teškoće, i ako im se ne pruži odgovarajuća pomoć, postaju neuspješni i tako se osjećaju. Potrebne su im posebne vježbe sa stručnjacima i velika podrška okoline.

3. DJECA KOJA IMAJU TRAJNE TEŠKOĆE U ČITANJU I PISANJU U OKVIRU OPĆENITO SMANJENIH SPOSOBNOSTI

Veoma teško svladavaju sve školske vještine - čitanje, pisanje, računanje, i tijekom cijelog školovanja imaju probleme zbog toga. Potrebno im je odrediti stvarne sposobnosti i prema tome im omogućiti oblik školovanja uz program primjeren njihovim sposobnostima.

KAKO UČENJE UČINITI LAKŠIM?

 Ako bi se mogao izdvojiti postupak u poučavanju koji bi se mogao najčešće primijeniti na većinu sadržaja sa sigurnošću da će dati dobre rezultate - to bi bilo tzv. kontigencijsko poučavanje.
Ono u samom čitanju i usvajanju novih lekcija znači da se čitaju manje cjeline koje se na kraju spajaju i nastoje povezati u neki smisleni tijek.
Osim toga, dijete se potiče da tijekom čitanja naizmjence s roditeljem ili terapeutom govori o onom što je razumjelo, o tome s čime bi se pročitano moglo povezati ili o nekom pitanju koje mu se u tekstu nameće.
Na taj se način potiče aktivna usredotočenost na tekst, neka vrsta "dodira" djeteta s tekstom i tumačenje onoga što se čita, koje napredni čitači izvode automatski i šutke.
Takav je način učenja pomagao mnogoj djeci u poboljšavanju razumijevanja pročitanoga i, samim time, povećavanju uspješnosti učenja.

Takvo interaktivno, kontigencijsko učenje u kojem se roditelji i dijete naizmjence bave tekstom može se pretvoriti i u prednost. Vrijeme zajedničkog učenja u kojem će roditelj čitati zajedno sa svojim djetetom može biti iskorišteno da se rade kognitivne mape, da se uporabom raznovrsnih boja, oblika, okvira i podloga u pisanju ili oblikovanju sažetka nekog sadržaja, ulazi u kanale vizualnog, uz pomoć gline - taktilnog ili, uz upotrebu diktafona - slušnog modaliteta primanja informacija. Svi ti načini mogu učenje učiniti zanimljivijim, a proces   da misli i da bude važno: "Što to tebi znači? Što razumiješ pod time? Kako ti to vidiš? Što bi tomu još dodao?" Ili: "Na što te to podsjeća, što je tebi slično tome?"

Potvrđeno je da je disleksija uglavnom konstitucionalno uvjetovana, sa sve većom sigurnošću možemo tvrditi da može biti genetski uvjetovana, ali zna se dogoditi da bude i stečena tijekom života kao posljedica fizičke traume u određenim područjima mozga.

Važno je reći da svi rizični faktori tijekom trudnoće, prije, za vrijeme i neposredno nakon poroda, mogu, ali i ne moraju biti uzrocima pojavi disleksije. Zbog toga se takvi anamnestički podaci ne mogu uzimati kao kriterij rizika nastanka disleksije. Ali važno je znati i da, ako se u djeteta pojave simptomi disleksije, jako je bitno proučiti sve anamnestičke podatke koji nam mogu dati smjernice za tretman i terapiju. Posebno ako je riječ o tzv. rizičnoj djeci, koja se i inače longitudinalno prate. Pritom je dobro napraviti još neke dodatne preglede i pretrage (EEG npr.).
Najvažnije je, ipak, promijeniti uobičajeno mišljenje i zabludu prema kojoj osoba mora prvo biti neuspješna kako bismo je prepoznali kao osobu s disleksijom.

Upitnik za roditelje
1. Je li netko u obitelji imao slične teškoće?   DA NE
2. Je li bilo većih problema tijekom trudnoće?   DA NE
3. Je li bilo većih problema neposredno prije, za vrijeme i neposredno nakon porođaja?   DA NE
4. Je li kod djeteta kasnio razvoj motorike?   DA NE
5. Je li kod djeteta kasnio razvoj govora?   DA NE
6. Je li dijete dulje upotrebljavalo fraze koje zamjenjuju riječi?   DA NE
7. Ima li dijete teškoće pri pravoj uporabi neke riječi?   DA NE
8. Je li dijete "konfuzno" u prostoru i vremenu?   DA NE
9. Ima li dijete teškoće u verbalnom izražavanju svojih misli?   DA NE
10. Pokazuje li dijete "čudnu" motoričku nespretnost u nekim područjima (spoticanje, preskakanje), a neočekivanu spretnost u drugim ( npr. manipulacije Lego - kockama)?   DA NE
11. Je li dijete nesigurno u tomu koju ruku upotrijebiti u uobičajenim i inače automatskim postupcima?   DA NE
12. Ima li dijete i dalje teškoće s oblačenjem, obuvanjem, vezivanjem ?   DA NE
13. Pokazuje li dijete "čudne" teškoće u učenju pjesmica s rimom?   DA NE
14. Ima li dijete teškoće pri ponavljanju i oponašanju ritma?   DA NE
15. Ima li dijete neuobičajene teškoće pamćenja (zaboravlja vremenski bliske događaje, a pamti vremenski puno zahtjevnije)?   DA NE
16. Pokazuje li dijete posebno zanimanje za slušanje priča?   DA NE
17. Ima li dijete teškoće pri praćenju i ponavljanju slijeda riječi u rečenici ( teško igra igre riječima gdje treba ponavljati što je čulo)?   DA NE
18. Ima li dijete teškoće u pamćenju i svladavanju dvije i više govornih instrukcija u nizu?   DA NE
19. Ima li dijete razdoblja "blistavosti" i potpunih "blokada"?   DA NE
20. Ima li dijete "dobre" i "loše" dane bez vidljivog razloga?   DA NE
21. Ima li dijete teškoće u organiziranju radnog dana i slobodnog vremena?    DA NE

Ako je odgovor na većinu ovih pitanja "DA",bilo bi mudro potražiti savjet stručnjaka.
 
Specifične teškoće povezane s čitanjem

•   teškoće u povezivanja grafema s fonemom (slovo - glas),

•   teškoće u povezivanju glasova i slogova u riječi,

•   strukturalne pogreške - premještanje ili umetanje (vrata-trava, novi-vino),

•   zamjene grafički sličnih slova (b-d, b-p, m-n, n-u, a-e, s-z, š-ž, dobar-bodar, bebica-dedica, bili-pili, nema-mene),

•   zamjene fonetski sličnih slova (d-t, g-k, b-p, z-s, drži-trž, brati-prati, grije-krije),

•   zamjene slogova (on-no, ej-je, mi-im, do-od),

•   zamjene riječi - pogađanje (mračni-mačka, dobar-obad),

•   izostavljanje slova i slogova (brada-barada, mrkva-markva, brod-borod),

•   ponavljanje dijelova riječi (nasmijanini, ramemena),

•   teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (slon-soln, 12-21),

•   teškoće u slijedu smjera čitanja (gore-dolje, lijevo-desno),

•   vraćanje na već pročitani red,

•   izostavljanje riječi i cijelih redaka,

•   čitanje jedne riječi na nekoliko pogrešnih načina.

 Nespecifične teškoće povezane s čitanjem - mogu ih imati i djeca koja nemaju disleksiju

•   sporost, različite blokade i stanke,

•   poremećen ritam i izražajnost čitanja,

•   nejasna i površna artikulacija,

•   čitanje napamet i po prilici,

•   slabo razumijevanje pročitanog.

Specifične teškoće povezane s pisanjem

•   teškoće u povezivanju fonema s grafemom,

•   zamjene grafički ili fonetski sličnih slova,

•   produljeno "zrcalno" pisanje slova ili brojki,

•   strukturalne pogreške (umetanje, dodavanje, premještanje),

•   izostavljanje slova, dijelova riječi ili riječi,

•   teškoće u slijedu smjera pisanja.

Nespecifične teškoće povezane s pisanjem- često ih imaju i djeca bez disleksije

•   sporost, neurednost u radu, slabija čitljivost rukopisa,

•   teškoće pri uporabi pravopisnih i gramatičkih pravila,

•   narušen osjećaj za sintaksu ( strukturu rečenice )
 
Osim simptoma povezanih s čitanjem i pisanjem, često osobe s disleksijom imaju i specifične teškoće u nastavi matematike

Većina navedenih simptoma može se pojaviti u velikog broja djece koja nemaju disleksiju, što često zbunjuje roditelje i učitelje. Međutim, osnovna je razlika kvantitativna i kvalitativna. Simptomi u osoba s disleksijom su brojniji, jače izraženi i dugo traju.