Grlobolja je vrlo čest simptom zbog kojeg se pacijenti javljaju liječniku, no samo mali dio njih zahtjeva antibiotsko liječenje.Grlobolja, poglavito ona dugotrajnija, može biti posljedica isčiščavanja grla kašljem ili inhalacije suhog zraka i dima.U slučaju grlobolje infektivne etiologije, u većini slučajeva uzročnici su virusi. Ako je bakterijska upala u pitanju, tada se najčešće radi o Beta Hemolitičkom Streptokoku grupe A, te ona zahtjeva antimikrobno liječenje.

 Za većinu djece vrtić predstavlja prvo odvajanje od roditelja, nepoznat prostor u kojem ga roditelj ostavlja nepoznatim ljudima.

Svakodnevnim dolaskom u vrtić dijete će naučiti slijed radnji (dolazak u vrtić - odlazak roditelja - boravak u grupi - povratak roditelja i odlazak kući). Na toj osnovi dijete gradi povjerenje u roditelja, odnosno stječe sigurnost u roditelja koji će doći po njega i odvesti ga iz vrtića u sigurno okružje doma. Dakle, za većinu djece polazak u vrtić predstavlja stres, koji se manifestira kroz niz emocionalnih, tjelesnih i ponašajnih reakcija do kojih dolazi kod procjene situacije kao opasne i/ili uznemiravajuće.
Kod neke djece odvajanje od roditelja može biti u tolikoj mjeri uznemiravajuće da zadobiva oblik traume.

Prvih dana boravka u vrtiću dijete može:

- oštro protestirati
- svoju bespomoćnost izražavati nesretnim plačem i pasivnošću
- odbijati kontakt s odgajateljem, ili suprotno tome, biti potpuno orijentirano na njega
- čvrsto držati svoju dudu, bočicu, gazu (prijelazni objekt)
- odbijati hranu ili slabo jesti
- kratko i nemirno ili uopće neće spavati
- ljutnju, što ne može izmijeniti situaciju, izražavat će vrištanjem, zvanjem mame i tate, agresijom usmjerenom na drugu djecu, odgajatelje, stvari itd..

Ponašanja roditelja koja će olakšati djetetovu prilagodbu na vrtić

- Pozitivan stav roditelja prema vrtiću
- Povjerenje u osobe koje će se u vrtiću brinuti za njegovo dijete
- Boravak s djetetom u vrtiću tijekom prvog dana
- Aktivno uključivanje roditelja u igru i aktivnosti u odgojnoj grupi.
- Redovito dovođenje djeteta u vrtić. Svakodnevnim dolaskom dijete uči slijed radnji (dolazak u vrtić - odlazak roditelja - boravak u vrtiću - povratak roditelja nakon 
  određenog vremena
- Donijeti stvar uz koju je dijete emocionalno vezano (dudu, flašicu, gazu, dekicu, omiljenu igračku i sl.) i uz koju se može umiriti (tzv. prijelazni objekt)

Kada ostavlja dijete u vrtiću roditelj treba:
 
- u terminima koje dijete razumije, definirati količinu vremena koju će dijete provesti samo, bez roditelja (npr. "…idem kupiti novine; idem na posao" i sl.).
- naglasiti potpunu vjerojatnost svog povratka ("kad to obavim vratit ću se po tebe").
- navesti odgajatelja kao osobu koja će se brinuti o djetetu ("teta će te čuvati dok se ja ne vratim").
- definirati aktivnosti u koje se dijete može uključiti za vrijeme boravka u vrtiću ("ti se igraj s kockama dok se ja ne vratim po tebe").
- kratko se opraštati s djetetom. U protivnom roditelj ostavlja dojam nepovjerljive i nesigurne osobe što nepovoljno utječe na dijete. Roditelji se iz istog razloga ne bi smjeli
  zadržavati u vidokrugu djeteta (npr. na hodniku, viriti kroz prozor u djetetovu sobu i sl.).

Pri povratku po dijete roditelji se ne zadržavaju dugo u sobi (kako ne bi predstavljali uznemiravajući faktor za ostalu djecu). Sa svojim djetetom mogu se, prema želji i potrebi, zadržati/poigrati na hodniku.



Što može otežati odvajanje?

- Nesiguran, zaplakan roditelj
- Roditelj koji, ne oprostivši se od djeteta, doslovno pobjegne
- Roditelj koji od svog djeteta traži dopuštenje za odlazak (“Mogu li sada otići?”; “Reci mi kad mogu otići!” i sl.)
- Roditelj koji se dugo zadržava na vratima sobe i/ili stalno viri kroz prozor i sl.


ZAŠTO?

Zato što djeca u svojim ponašanjima pokazuju tendenciju kopiranja osjećaja roditelja. Dijete koje osjeća roditeljevu nesigurnost i nepovjerenje i samo je nesigurno i nepovjerljivo.




Što možete napraviti prije polaska u vrtić?
- privikavajte dijete, ukoliko ste u mogućnosti, na svoje povremene odlaske - neka ostane kod bake ili kod neke druge osobe ne nekoliko sati, kako bi shvatilo da to što vi
  odlazite ne znači da se nećete vratiti;
- pripremajte dijete od kuće na vrtić - prošećite se uz vrtić, pogledajte djecu koja se tamo igraju, govorite o vrtiću sa veseljem i išćekivanjem - ali to zaista i mislite.
- ukoliko je dijete manje, naučite ga jesti samostalno žlicom te piti iz čaše, kako bi bilo što samostalnije u vrtiću i što manje ovisilo o drugima;
- vi se pripremite na situaciju da odgoj vašeg djeteta prepuštate u određenoj mjeri profesionalcima, tako da jedina osoba koja bude u stresu kod polaska u vrtić bude vaše   
  dijete. Jer ako i vi prolazite teškoće pri razdvajanju od djeteta, tko će onda ostati pribran da pomogne djetetu u nošenju s njegom emocijama straha, izgubljenosti i   
  bespomoćnosti?



Adaptacija djece traje određeni period. Kod starije djece to je nešto kraći period, kod mlađe duži.
Budite spremni i strpljivi s djetetom taj period jer će dijete biti ljuto na vas i kod kuće - moguća je regresija u ponašanju (kada se dijete vrati nekim starim navikama - mokrenju u krevet, dudanju dude, sisanju palca, puzanju ako je već prohodalo)... Prilazite djetetu s razumijevanjem, jer je njemu taj period jako težak, uporno ga uvjeravajte da ga volite najviše na svijetu i da to što morate raditi ne znači da ga volite manje.
nemojte u odgojiteljima gledati svoje „neprijatelje" - zasigurno se ljubomorni što se ti ljudi mogu igrati sa vašim djetetom dok vi radite, ali odgajatelji su vaši partneri. Dogovarajte se, pitajte što vas zanima, sugerirajte kako pristupiti djetetu kada je u nekom neraspoloženju...

I uvijek imajte na umu da vrtić treba biti lijepo mjesto puno igre i zabave, i da će sve teškoće prilagodbe proći. Jedino je važno zadržati pozitivan stav spram vrtića, ali i sami spram sebe. Jer nijedan roditelj nije loš roditelj ako mora raditi. To što ostavljate svoje dijete u vrtiću da razvija nove vještine i znanja svatite kao izazov, a ne kao kaznu.

Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript    
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript  
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Ili nam se možete javiti putem MSN messengera na adresu

Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript . 

Noćno mokrenje ili enuresis nocturna je nehotično mokrenje u krevet za vrijeme sna u djece iznad navršene pete godine života. Navika kontrole mokrenja, naročito noću, trebala bi se kod djeteta razviti najkasnije do pete godine.

Za uspješnu kontrolu mokrenja odgovorna su tri sustava:
-regulacija stvaranja mokraće: noću je smanjeno stvaranje mokraće, čak i za 50% manje od dnevne količine, a za to je zaslužan hormon hipofize.
- funkcioniranje mjehura: količina mokraće stvorene noću odgovara kapacitetu mokraćnog mjehura, kad količina urina prijeđe određeni kapacitet dijete se budi i ima potrebu za mokrenjem.
- i buđenje kod osjećaja punoće mjehura: nakon osjećaja punoće, bez neugode, mokrenje započinje voljno u društveno prihvatljivim prilikama snažnim kontinuiranim mlazom do potpunog pražnjenja mjehura.
Probleme s noćnim mokrenjem ima 20% petogodišnjaka, 10% desetogodišnjaka i 2% petnaestogodišnjaka.

Kao uzrok mogu se navesti:
1.) genetska predispozicija - ako je jedan roditelj imao problema s noćnim mokrenjem vjerojatnost pojave kod djeteta je 45%, a ako su oba roditelja imala poteškoća, vjerojatnost je preko 75%.
2.) sniženo izlučivanje antidiuretskog hormona hipofize - tijekom noći dvije trećine djece imaju sniženo izlučivanje hormona, što povećava stvaranje mokraće noću.
3.) moguć uzrok je i smanjen kapacitet mokraćnog mjehura noću, dok je danju sve uredno.
4.) bolesti mokraćnog ili drugih sustava
5.) psihopatologija - uvrstiti ću ju među uzroke iako je bitno naglasiti da ona nikad nije glavni i jedini uzrok.

Važno je kod djeteta uočiti koliko puta mokri danju i noću,da li se teško budi iz sna,da li ima tvrdu stolicu ili nema stolice po nekoliko dana,da li hrče ili ostaje bez zraka u spavanju. Važni su podaci o mogućem poremećaju razvoja,simptomima hiperaktivnosti ili poremećaju pažnje i predhodnim uroinfekcijama. Kod dnevnog mokrenja treba obratiti pozornost na učestalost mokrenja (normalno je 4-7 puta dnevno za dijete od pet godina), bijeg mokraće, prisilni nagon ili hitnost,oklijevanje pri započinjanju mokrenja, napinjanje prilikom mokrenja,slab mlaz mokraće, prekinuti mlaz mokraće, manevre zadržavanja mokraće,osjećaj nepotpunog pražnjenja mokraćnog mjehura,kapanje mokraće iza mokrenja,bol pri mokrenju. Ovi podaci pomoći će pri usmjeravanju na potrebne dodatne pretrage i konačno pri odabiru primjerenog liječenja.

Također važno je napomenuti da noćno mokrenje koje traje, pa prestane, pa se opet nakon nekog vremena pojavi, nije medicinska indikacija za liječenje, već može biti uzrokovano različitim brigama, nervozom, stresom uslijed nekog događaja; zatvorom stolice ili infekcijom mokraćnog sustava djeteta. Tad je potrebno potražiti pomoć liječnika u smislu urinokulture i kemijskog nalaza urina, te obratiti pozornost na eventualne promjene u djetetovom životu.

Obzirom da problem noćnog mokrenja pogađa dijete, ali i roditelje izninmo je važno na vijeme početi s dijagnostikom i liječenjem, kako se ne bi narušilo djetetovo samopouzdanje i izazvalo druge poremećaje.

Liječenje će ovisno o uzroku obuhvaćati terapiju dezmopresinom, sintetskim analogom prirodnog antidiuretskog hormona,koji se može davati u obliku raspršivaća za nos ili u obliku tableta. On će nadomjestiti sniženu razinu hormona hipofize zaduženog za stvaranje mokraće. Terapija se uzima u nekoliko kura po tri mjeseca s pautama od dva tjedna između pojedine kure.
Ako je uzrok teško buđenje djeteta iz sna koristi se elektronička naprava za buđenje noću koja registrira vlagu i daje zvučni i mehanički signal, te tako uvježbava dijete na buđenje pri početku mokrenja.
Ako se u djeteta utvrdi manji kapacitet mjehura u liječenje se uvode lijekovi (antikolinergici) koji opuštaju mišiće mjehura. Ponekad je potrebno djeci davati i tricikličke antidepresive, koji smanjuju pospanost, te povećavaju funkcionalni kapacitet mjehura. Također je potrebno regulirati obstipaciju ako je prisutna i otkloniti druge poteškoće poput otežanog disanja u snu.

Savjeti za roditelje:
- noćno mokrenje je učestali problem 
- uzroci nisu psihološki ili mentalni problemi vašeg dijeteta
- uzrok nije socijalne prirode(razvod braka, preseljenje…)
- genetski je nasljedno
- krivica nije djetetova niti vaša
- bez obzira na teškoće- nemojte kriviti dijete zbog mokrog kreveta
- ne obećavajte poklone ili nagrade ukoliko se dijete ne pomokri tijekom noći- to će samo još lošije utjecati na samopouzdanje djeteta 
- nikada kažnjavati dijete
- potražite pomoć liječnika što prije- važno je započeti terapiju što prije
   pričajte sa djetetom o problemu- budite optimistični i pružite mu podršku.

  Mnogu djecu danas prati maltretiranje od nasilnika. Jako tužno, ali nažalost istinito. Mnoga djeca zlostavljaju drugu djecu zbog posljedica neke vrste depresije, jer okruženje u kojem danas živimo je relativno depresivno kako za nas odrasle tako i za djecu, što se na svakog pojedinca odražava drugacije. Stoga je potrebno prije poćetka školske godine ućiniti sljedeće:

  Kada otkrijet da je vase dijete nasilnik, moze biti vrlo sokantno i potresno za vas.
Koliko god bilo tesko kada otkrijete da je vase dijete jdan od nasilnika, morate razgoarati s njim istog trena.  Bilo da se radi o fizickom ili verbalnom maltretiranju , jer ako se to ne zaustavi moze dovesti do toga da vase dijete postane jos agresivnije sto ce mu uvelike otezavati skolovanje i sklapanje prijateljstava.

Tko su pedofili??

-Pedofil može izgledati savršeno perspektivno i dobroćudno. Oni su vrlo lukavi i pametni i pokušat ce sve da steknu vaše povjerenje tako da im vjerujete i spremni ste ostaviti dijete nasamo s njime.
-Pedofli ne moraju nužno izgledati prljavo, neuredno ili se ponasati čudno ... djeluju sasvim normalno i ponašaju se kao i svi drugi ljudi.
-pedofil može biti bilo tko- siromašan ili bogat čovjek, vjernik ili nevjernik, fakultetski obrazoan ili nekvalificiran...
-većina otkrivenih pedofila su muškraci iako postoje i žene koje seksualno zlostavljaju djecu
-66% podefila su poznanici djece ili njihovih roditelja a 34% su stranci

Zlostavljanje djece je više od modrica i slomljenih kostiju. 

Zlostavljači djece su gotovo jednako muškarci i žene. Brojni su razlozi zašto su djeca zlostavljanja: nedostatak pomoći roditelju koji je bez bračnog partnera, siromaštvo, stres, premladi roditelji te očevi i majke koji nisu doživjeli mnogo ljubavi ni od svojih roditelja.

Zlostavljanje djece vrlo je težak problem koji uzrokuje brojne teške posljedice na njihov razvoj. Izloženost djeteta fizičkom, emocionalnom ili seksualnom zlostavljanju predstavlja traumatsko iskustvo koje ostavlja duboke ožiljke.

Bullying ili zlostavljanje djece od strane drugog djeteta ili djece može imati više oblika: fizički, emocionalni, verbalni, seksualni, cyberbullying ili kombinaciju navedenoga. Može uključivati jedno dijete koje zlostavlja drugo ili grupu djece koja zlostavljaju jedno dijete ili drugu grupu djece.